Čuli ste?
Imate kćerku?

Onda pretpostavljate o čemu pišem.

Elza i Ana. Nisam ni sanjala da će one često biti tema razgovora i igre tokom mog druženja sa kćerkom.

Nekada davno...sve je počelo sa crtićem. 3D naravno, šta god taj predznak danas značio, jer ga dodaju uz sve moguće kino projekcije ili DVD izdanja, bili oni zaista 3D ili ne.

Dok, po ko zna koji put listaš stranice odabranih trenutaka tuđih života, ti tražiš onu koja sadrži dio tebe. Svi dijelovi rasuti su po mreži upletenoj prema nečijoj šemi.

Posjetih, nakon određenog dužeg perioda, isti velegrad i shvatih da se ništa ne mijenja, niti će ikada.

Danas je odlazak na ljetovanje nekome brat a nekome rat. Dok jedni olako i bez razmišljanja o finansijskoj strani odlaze na odmor (čuj olako, pa imaju kuću na moru!), drugi samo još krvi da daju da bi otišli i da bi i njihova djeca mogla da se pohvale drugarima kako su se brćnula (da ne kažem da postave svoj selfi u čokoladnom izdanju na Fb ili Viber, roditelji i djeca). A treći? Treći se prže s mogućnošću odlaska na gradski bazen ili ako imaju više sreće na onaj kod rođaka na selu.

Nadam se da niste zaboravili papir i olovku. Mislim, da koristite.

Ni ćirilicu.