Čuli ste?
Imate kćerku?
Onda pretpostavljate o čemu pišem.
Elza i Ana. Nisam ni sanjala da će one često biti tema razgovora i igre tokom mog druženja sa kćerkom.
Nekada davno...sve je počelo sa crtićem. 3D naravno, šta god taj predznak danas značio, jer ga dodaju uz sve moguće kino projekcije ili DVD izdanja, bili oni zaista 3D ili ne.
Lovci u mutnom.
Elem, gledale smo crtić, više stotina puta.
Pjevale, igrale, maskirale se. Zabavno, inspirativno, nema šta.
Pozitivno.
Onda, ostavim dijete u 16:00 časova na dječiju rođendansku zabavu u popularnoj igraonici, dođem u 18: 00 i kući idem sa- Elzom.
Vidim, nisam jedina.
Sve mame vode Elze sa iscrtanim plavim i bijelim pahuljama na obrazima.
Sa izuzetkom nekog Spajdermena.
Kući soba, zidovi. Oblijepljeni ledenim sestrama i Olafom.
Pa onda sveske, , kape, maice, patikice, narukvice, puzzle...
Gledaš, jedeš, živiš Elzu i Anu.
Da se zalediš!
Hajd' kontam, euforija crtanim likovima uvijek je bila prisutna tokom odrastanja.
Ali, marketinški vrhunac moje dječije euforije bijahu samoljepljive sličice sa likom Sare Kej, a danas je to-Frozen rukavica!
Oduševljenje!
Kćerka vidjela, šta vidjela, isprobala! Ledila sve oko sebe! Kod drugarice.
Dosjetim se da rukavicu preuzmem u svoje ruke i da prevarimo marketinšku “patku” ovog giga brenda tako što ćemo je same napraviti. (U pitanju je sprej-bočica sa vještačkim snijegom koja je pričvršćena za dječiju ruku i ukrašena odgovarajućim motivima, a cijena-pa recimo da umjesto nje možete kupiti 140 sladoleda koji koštaju 0,50 KM!)
I tek tada, crtajući pahulje na plavoj rolni od toaleta i ukrašavajući obični komad bijele hartije ledenicama, dakle na putu stvaranja, kreiranja, maštanja, otkrijem i shvatim koliko NIMALO novca je potrebno da bi se zadovoljila nametnuta dječija glad za aktuelnim.
Sve što je potrebno jeste: sekunda moje duše otrgnuta od rutine umorne svakodnevnice.
Za osmijeh i sjaj u dječijim očima nakon prvog ispaljivanja snijega (tečnosti za suđe promućkane sa vodom).
Za kratkotrajnu sreću.
Neprocjenjljivo, zar ne?
