Danas je odlazak na ljetovanje nekome brat a nekome rat. Dok jedni olako i bez razmišljanja o finansijskoj strani odlaze na odmor (čuj olako, pa imaju kuću na moru!), drugi samo još krvi da daju da bi otišli i da bi i njihova djeca mogla da se pohvale drugarima kako su se brćnula (da ne kažem da postave svoj selfi u čokoladnom izdanju na Fb ili Viber, roditelji i djeca). A treći? Treći se prže s mogućnošću odlaska na gradski bazen ili ako imaju više sreće na onaj kod rođaka na selu.
Četvrti više i ne znaju koje je godišnje doba. Svako im je isto i nosi nove nedaće i pošast zvanu preživljavanje.
Da li je zaista potrebno ovim, svrstanim u drugu kategoriju , kad im već Bog –država to ne dade, da žrtvuju i ono malo preostalih kreditnih, rodbinskih i nervnih sposobnosti da bi otišli na sedam dana, nabili dupe malo na vruć kamen malo u ladnu vodu, te ostavili, namrčenim i lijenim Crnogorcima, vazda napaćenim i gostoljubivim Grcima ili uštogljeno kulturnim i skupim Hrvatima, sumu od koje bi mogli solidno živjeti međ’ svoja četiri zida narednih mjesec dana ili vratiti zastarjelo dugovanje?
Na ovo pitanje bi svako iole normalan i ,naravno ko nije odavde, odgovorio odrično uz bonus objašnjenje- Ma daj, nisam lud. Zar zbog sedam dana nečije sreće da prolazim kroz sve krugove Pakla? Ne!
Ha, ha. Ali tipični Balkanac (onaj druge kategorije) navik’o je biti i magarac!
To ti je slično onom nametnutom, tech-speed, neplanskom srljanju kroz život, o čijim posljedicama će razmišljati tek na kraju balade. Samo što je tada kraj. I balade i razmišljanja. Tako da moraš biti magare.
Drugi izbor taj balkansapiens i nema, u pokušaju normalnog življenja na ovim prostorima, osim da pokuša doći u prvu kategoriju. Ne znam da li će uspjeti postati novopečeni lažov, prevarant, lopov itd. kad već nije guzonjin sin, ali nazirem da bi vjerovatno, ukoliko bi se i odlučio za tako nešto, mogao uspjeti u tome da ostatak svoje slobode zaključa iza rešetaka.
Epilog
Mršavi, prljavi ,GLADNI čovjek kopa po kontejneru. Pronađe voćni jogurt. Trpa u vrećicu. Pronađe zatim čitavo paklo voćnih jogurta. Trpa.
Pita ga dobronamjerni prolaznik-Jesi vidio rok, da nije proš'o?
Paćenik zastade, pogleda ga i s osmijehom reče - Ajd’ ne seri!
