Egipatski bogovi Izida i Oziris bili su brat i sestra i, muž i žena.

Kao bogovi, oboje su se javljali u više vidova.

Oziris kao bog žita, bog plodnosti i bog mrtvih. Izida kao gospodarica hljeba, piva i izobilja, odnosno, boginja žita.

Kažu da je čovjek opušteniji tokom unutrašnjeg monologa, kada sam sa sobom priča, nego kada razgovara sa nekom drugom osobom.

Samim tim što djeluje opuštajuće, ovakav monolog je preporučljiv za održavanje mentalne ravnoteže.

Baš me briga da li je sunčan ili tmuran dan.
Baš me briga koji sto i stolica su slobodni.
I baš me briga koji konobar danas radi.

Ulijećem u poštu kako bih platila dva telefonska računa. Tu je najmanja provizija.

Za šalterom je radilo dvoje službenika. Obiđoh prvi red, koji je više ličio na nered, jer se nije znalo ko iza koga stoji, i stadoh u drugi, iza čovjeka koji je upravo plaćao nešto.

Nisam odustala ni ovog ponedjeljka. Ustala sam.

Kada bi me neko pitao da li postoji neki dan u sedmici koji ne volim, moj odgovor bi bio, Da, ponedjeljak. Zašto? Ne znam.

Možda zato što mi nijednog drugog jutra glava nije ovako natečena.

Bio je vedar, malo prohladan dan.

Trebalo je da se nađem sa jednom pjesnikinjom i da se, uz šoljicu kafe u nekom od kafića, nešto dogovorimo.

Izbor je pao na kafić u koji ne idem tako često, ali smo se odlučile za njega iz praktičnog razloga-bio je blizu mjesta sastanka.

Sjele smo u baštu. Htjele smo još malo uživati u septembarskom suncu.

Dok je konobar, od četvero za stolom pored našeg, zapisivao narudžbe, ja se sjetih zašto ovdje ne dolazim.