Dok većina ljudi Savu doživljava kao prirodnu granicu, mjesto za odmor ili rijeku koja povezuje gradove i ljude, Dragoslav Šinik odlučio je da je pretvori u put humanosti. U teškom hrastovom čamcu već danima vesla uzvodno – od Beograda prema svom domu u Gradišci.
Pred njim je ukupno 478 kilometara, ali iza ovog nesvakidašnjeg poduhvata ne stoje želja za rekordom ni sportsko nadmetanje. Šinik, predsjednik Udruženja za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim licima Gradiška i otac sina sa cerebralnom paralizom, želi da skrene pažnju na potrebe djece sa poteškoćama u razvoju i pomogne u prikupljanju novca za nabavku novog kombija za Udruženje.
„Smatrao sam da mi je dovoljno godina i da je svaka naredna godina rizičnija. Imam 52 godine i odlučio sam se ove godine na ovaj humanitarni put“, kaže Šinik.
Na put je krenuo 25. avgusta iz Beograda. Nakon dijela puta kroz Srbiju, nastavio je prema Bijeljini i Brčkom, gdje su ga dočekali roditelji i djeca iz udruženja sa kojima godinama sarađuje.
Put dalje vodi prema Orašju, Šamcu, Brodu, Derventi i, na kraju, Gradišci.
Šinik je trenutno približno na polovini planirane rute.
LIČNA PRIČA IZA HUMANITARNOG PODUHVATA
Svaki pređeni kilometar za Dragoslava ima posebno značenje. Njegov sin, rođen 1999. godine, ima cerebralnu paralizu. Upravo je lično iskustvo života roditelja djeteta sa poteškoćama u razvoju snažno odredilo njegov dugogodišnji humanitarni angažman.
Kroz druženje, muziku i zajedništvo, kaže, nastoji da svom sinu, ali i drugoj djeci i njihovim porodicama, pruži osjećaj pripadnosti i podrške.
Iz takvog pristupa nastala je i manifestacija „Svi smo mi dio vas“, koja je tokom godina okupljala porodice iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Slovenije, a ove godine i iz Italije.
Prema riječima organizatora, na ovogodišnje okupljanje u Gradišku stiglo je oko 2.300 učesnika.
Koliko ovakva okupljanja znače porodicama djece sa poteškoćama u razvoju govori i Alisa Hodžić iz Udruženja „Plavi svijet“ Brčko.
„Bilo je toliko lijepo biti dio nečega gdje smo svi isti i gdje vas niko ne osuđuje ružnim pogledom“, kaže Hodžić.
Prisjetila se i situacije u kojoj je njena kćerka, zbog velike buke i gužve, postala uznemirena i počela da se povređuje. Umjesto osude, kaže, drugi roditelji pokušali su da vide da li im je potrebna pomoć.
Upravo zbog takvih porodica Šinik svoj poduhvat ne posmatra samo kao veslanje.
Svaki zaveslaj ima svoju svrhu.
ČAMAC TEŽAK VIŠE OD 600 KILOGRAMA
A veslanje nije nimalo jednostavno.
Hrastov čamac, napravljen u tradiciji krajeva uz Savu, prazan teži oko 650 kilograma. Sa Šinikom i opremom ukupna težina prelazi 800 kilograma.
Pomjerati takav čamac uzvodno, bez motora, zahtijeva veliku fizičku izdržljivost.
Na pojedinim dijelovima puta dodatni problem predstavljao je nizak vodostaj Save. Šinik navodi da je bilo mjesta na kojima je dubina vode iznosila svega tridesetak centimetara, pa čamac nije bilo moguće normalno veslati.
„Tu smo čamac više vukli i nosili na leđima nego što smo veslali“, opisuje Šinik jednu od najtežih dionica.
U Brčkom mu je podršku pružio i Igor Milićević iz Udruženja građana „X“ centar.

„Ne radi se ovdje o sportskom događaju, takmičenju ili nadmetanju. Radi se o jednom činu i poduhvatu koji je jako pozitivan. S obzirom na to da neko danas vesla ovakav drveni čamac uzvodno od Beograda do Gradiške, mogu samo da skinem kapu“, kaže Milićević.
Kao neko ko ima veliko iskustvo na vodi, Milićević posebno ističe zahtjevnost poduhvata.
„Veslao sam s njim i stvarno je to spartanska disciplina. S obzirom na veličinu i težinu čamca, mislim da je njegov poduhvat jedinstven“, kaže Milićević.
CILJ JE NOVI KOMBI ZA DJECU
Kilometri i fizički napor ipak su samo sredstvo do mnogo važnijeg cilja – nabavke novog vozila za prevoz djece.
Prema Šinikovim riječima, kombi kojim Udruženje prevozi djecu do dnevnog centra prešao je više od pola miliona kilometara, dok se svakodnevno prelazi i do 200 kilometara kako bi djeca mogla stići do centra.
Zbog dotrajalosti postojećeg vozila pokrenuta je humanitarna akcija za nabavku novog kombija.
Humanitarni broj 1434 aktivan je do 30. septembra, a jednim pozivom doniraju se dvije konvertibilne marke.
Šinik je namjerno izabrao teži pravac – uzvodno Savom prema svom gradu.
„Nikad ne zaboravi ko si, šta si i odakle si krenuo. Želja mi je bila da veslam prema svojoj kući, prema svojoj porodici, svojoj djeci, prema svom gradu, svojoj Gradišci i svojoj Republici Srpskoj“, poručuje Šinik.
Ako ga posluže zdravlje, vrijeme i uslovi na rijeci, očekuje da bi u Gradišku mogao stići za još petnaestak do dvadesetak dana.
Tamo će završiti put dug 478 kilometara, ali cilj ove humanitarne akcije nije posljednji zaveslaj.
Cilj je da se obezbijedi kombi kojim će djeca sa poteškoćama u razvoju bezbjedno stizati do dnevnog centra.
Zbog toga je Dragoslav Šinik krenuo težim putem – uzvodno, od Beograda prema Gradišci, pretvarajući svaki pređeni kilometar u poziv ljudima da pomognu.

***
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
Čitaoci reporteri
Podjelite sa ostalim našim čitaocima ono što svakodnevno vidite, sa čime se susrećete, vaše utiske sa putovanja, neobične sutuacije kojima ste prisustvovali i zabilježili ih svojim foto-aparatom tokom ljetovanja, zimovanja, izleta... Pišite nam na našu email adresu:

