Novi vodič za javne nabavke: Kada ponuđač može biti isključen i kako može dokazati da je ponovo pouzdan

American Chamber of Commerce in Bosnia and Herzegovina (AmCham BiH) i Center for International Private Enterprise (CIPE) objavili su 2026. godine Administrativni vodič o primjeni fakultativnih osnova za isključenje i mjerama samokorekcije, namijenjen ugovornim organima i privrednim subjektima koji učestvuju u postupcima javnih nabavki u Bosni i Hercegovini.

Vodič se bavi jednim od složenijih pitanja u javnim nabavkama – situacijama u kojima ponuđač može biti isključen iz postupka, ali i mogućnošću da kroz takozvane mjere samokorekcije ili „self-cleaning“ mjere dokaže da je otklonio probleme i da ponovo može biti smatran pouzdanim poslovnim partnerom.

Prema dokumentu, javne nabavke predstavljaju oko 10 odsto bruto domaćeg proizvoda Bosne i Hercegovine, a istovremeno su oblast posebno važna za slobodnu tržišnu konkurenciju, borbu protiv korupcije i odgovorno trošenje javnog novca. Autori navode da je sistem javnih nabavki u BiH složen i da postoji potreba za jednostavnijim i jasnijim pravilima za primjenu fakultativnih osnova za isključenje.

Kada ponuđač može biti isključen?

Za razliku od obaveznih razloga za isključenje, kod kojih ugovorni organ mora odbaciti ponudu ako su ispunjeni zakonski uslovi, kod fakultativnih osnova ugovorni organ procjenjuje okolnosti konkretnog slučaja.

Zakon predviđa mogućnost isključenja ponuđača na period od 12 mjeseci ako je, između ostalog:

• ► sklopio sporazum s drugim ponuđačem sa ciljem narušavanja tržišne konkurencije;

• ► počinio težak profesionalni propust koji dovodi u pitanje njegov integritet;

• ► imao značajne nedostatke u izvršenju prethodnog javnog ugovora koji su doveli do prijevremenog raskida, naknade štete ili druge slične sankcije;

• ► lažno prikazao činjenice, prikrio informacije ili nije mogao dostaviti prateću dokumentaciju;

• ► u sukobu interesa koji se ne može ukloniti blažim mjerama.

Ključna razlika je u tome što kod fakultativnih osnova isključenje nije automatsko. Ugovorni organ mora procijeniti koliko konkretna povreda utiče na pouzdanost ponuđača.

Ponuđač dobija priliku da dokaže da je otklonio problem

Jedan od najvažnijih dijelova Vodiča odnosi se na mjere samokorekcije.

Ako kod ponuđača postoji fakultativna osnova za isključenje, on može dostaviti dokaze da je preduzeo mjere kojima je otklonio uzroke ranijeg problema i smanjio rizik da se nepravilnost ponovi.

Takve mjere mogu obuhvatiti naknadu pričinjene štete, saradnju sa nadležnim organima, reorganizaciju poslovanja, smjenu odgovornih osoba, uvođenje etičkog kodeksa, sistema interne kontrole, obuku zaposlenih, kao i nezavisne nadzore i revizije.

Ugovorni organ potom mora procijeniti da li su te mjere stvarno sprovedene i dovoljno ozbiljne da pokažu da je ponuđač ponovo pouzdan.

Dokument posebno naglašava da sama činjenica da postoji razlog za moguće isključenje ne znači automatski da ponuđač mora biti odstranjen iz postupka. Potrebna je pojedinačna, obrazložena i proporcionalna procjena.

Sumnja nije dovoljna za tvrdnju o dogovaranju ponuđača

Posebno poglavlje posvećeno je zabranjenim sporazumima među ponuđačima.

Kao primjeri mogućeg dogovaranja navode se situacije kada ponuđači unaprijed dogovore ko će dobiti posao, kada jedan namjerno podnese skuplju ponudu, kada se usklađuju cijene, dijeli tržište ili se jedan ponuđač povlači kako bi drugi pobijedio.

Međutim, Vodič ukazuje na važnu razliku između evropskih pravila i Zakona o javnim nabavkama BiH.

Dok evropski propisi dozvoljavaju postupanje na osnovu dovoljno vjerodostojnih pokazatelja, prema važećem okviru u BiH ugovorni organ za isključenje zbog zabranjenog sporazuma mora raspolagati dokazom, poput odluke Konkurencijskog vijeća BiH, suda ili drugog nadležnog organa. Sama sumnja ili nagađanje nisu dovoljni.

Ozbiljni problemi u prethodnom ugovoru takođe mogu biti razlog

Vodič detaljno razmatra i slučajeve u kojima je ponuđač imao probleme prilikom izvršenja prethodnog javnog ugovora.

Značajnim nedostatkom mogu se smatrati, između ostalog, neizvršenje bitnog dijela ugovora, odbijanje izvršenja obaveza, dugotrajna kašnjenja, isporuka robe ili izvođenje radova koji ne odgovaraju ugovorenim specifikacijama, ponavljano neispunjavanje obaveza ili ozbiljna materijalna šteta za ugovorni organ.

Ali ni tada svako kašnjenje ili spor ne može automatski biti osnov za eliminaciju.

Autori Vodiča naglašavaju da pojedinačni manji propusti, administrativne greške ili beznačajna odstupanja ne bi trebalo da budu dovoljni za isključenje. Ugovorni organ mora imati konkretne dokaze i utvrditi težinu povrede, njen uzrok i posljedice.

Poseban fokus na lažne podatke i dokumente

Jedna od fakultativnih osnova za isključenje odnosi se i na dostavljanje netačnih ili obmanjujućih podataka u tenderu.

To može uključivati dostavljanje neistinitih potvrda, izmijenjenih ili falsifikovanih dokumenata, netačnih referenci, prikazivanje stručnjaka koji zapravo nisu angažovani ili netačno predstavljanje finansijskih i tehničkih kapaciteta.

Vodič, međutim, ponovo upozorava da sama sumnja nije dokaz. Ugovorni organ mora raspolagati konkretnim i provjerljivim činjenicama, a kao izvori mogu poslužiti javni registri, potvrde institucija, službena dokumentacija, stručne analize i drugi provjerljivi podaci.

Sukob interesa ne znači uvijek automatsko isključenje

Posebna pažnja posvećena je i sukobu interesa.

Prema Vodiču, ugovorni organ mora preduzeti mjere kako bi spriječio, prepoznao i uklonio sukob interesa. Tek ako ga nije moguće ukloniti blažim rješenjima, može doći do isključenja privrednog subjekta.

Među blažim mjerama navode se izuzeće člana komisije, imenovanje nove komisije, izmjena tenderske dokumentacije, revizija tehničkih specifikacija, ponavljanje dijela postupka ili, u krajnjem slučaju, poništavanje postupka i raspisivanje novog.

Vodič ukazuje i na nedostatke domaćih propisa

Autori dokumenta predlažu dodatno usklađivanje pravila u BiH sa praksom Evropske unije.

Među preporukama su preciznije uređivanje mjera samokorekcije, jasnije definisanje teškog profesionalnog propusta, bolje uređivanje perioda isključenja i proširenje mogućnosti ugovornih organa da reaguju kada postoje ozbiljni pokazatelji mogućeg narušavanja konkurencije.

Zaključna poruka Vodiča jeste da i ugovorni organi i privredni subjekti treba da koriste raspoložive pravne mehanizme kada postoje dokazi ili osnovana sumnja u nezakonitosti, kako bi se zaštitili javni interes, javni novac, transparentnost i tržišna konkurencija.

VODIČ ZA JAVNE NABAVKE

***

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.