Kad je Mark Tven, pisac čudesnih knjiga "Doživljaji Toma Sojera" i "Doživljaji Haklberi Fina", prijatelj našeg Nikole Tesle, rekao da čovjek ne može biti iskreniji osim kada prizna za sebe da je lažov, nije mogao ni znati da će sadašnji ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić biti krajnje iskren. U razgovoru za "Večernje novosti" ministar je priznao: "Svako pred izbore laže koliko stigne". Baš lijepo - evo sada i zvanično stoji crno na bijelo da sadašnji i budući vlastodršci beskrupolozno lažu svoj narod, dakle glasače.

Država nam je cirkus, a mi pod šatrom buljimo u opsenare koji izvode otrcane trikove nemoćni da se trgnemo iz letargije. Malobrojni, koji podignu glas i zatraže neki novi trik, jer onaj da nas u Sarajevu mrze i zveckaju oružjem znamo napamet, bivaju ismejani, učutkani, gađani trulim paradajizom ili, jednostavno, oterani.

Pet knjiga satirične proze koje je napisao Miloš Aprilski, rođen 1945. u Osječanima kod Doboja, profesor i novinar po zanimanju, pisac i pjesnik po vokaciji, uvjerljivo pokazuju i potvrđuju da se istorija ljudske gluposti i zla kao katastrofa neprestano ponavlja, ovdje, u Bosni i Hercegovini, i na cijelom Balkanu, uvijek kao tragedija, a nikada kao učiteljica života. Sve napisane priče u knjigama "Pozorište živih lutaka", "Razmnožavanje boga", "Careve nove pelene", "Ljubav na prvi metak" i "Azbruka" bol su i krik protiv pomućenog i poremećenog uma i skamenjenog i smrznutog srca, nadobudne i bahate vlasti, nepravde, bijesa, sile, ubijanja i mržnje. Sa ironijem i često na humoristički način, ponekad i sarkastično, uvijek satirično, Aprilski daje sasvim vjernu sliku naravi i osobina ljudi (ili "ludi2, kako kaže jedan njegov junak koji, kao bajagi, ne može izgovoriti glas lj) i vremena u kome živimo i podneblja gdje smo rođeni.

Još davno Beograđani su moju Dobojku Zilhu Bajraktarević prozvali kraljicom sevdalniki ili boginjom narodne muzike. Poznati zagrebački novinar Fadil Hadžić (pokretač i glavni urednik ''Vjesnika u srijedu''), književnik, slikar, filmski reditelj, komediograf (osnivač kazališta ''Kerempuh'' i ''Jazavac'') poslije odigrane glavne uloge u njegovom filmu ''Lov na jelene'' prozvao je ovu damu – ženski Klej iz Doboja po Kasijusu Kleju, možda najboljem bokseru svih vremena. Njen suprug, Beograđanin, svuda je isticao da je to žena zavidne inteligencije i veoma hrabra. Nekada najpoznatiji kafanski pjevač narodnih pjesama u Jugoslaviji, boem Toma Zdravković napisao je za nju i komponovao pjesmu ''Šta će mi život bez tebe, dragi'', melodiju koja je godinama bila najpopularnija na radio-stanicama širom Jugoslavije. A baš je Jugoslavija bila velika ljubav Zilhe Bajraktarević koja će u u svojoj pjesmi ''Jugo, moja Jugo'' pjevati i ove stihove:

Već s početka godine 2018. počeo sam sve češće da mislim na ”Glas komuna”, novine koje su se pojavile u Doboju, u ljeto 1958. godine, dakle prije punih šest decenija. Vraćam se tako u prošlost i sjećam se svojih novinarskih dana i godina u ”Glasu komuna”, tako dragih mojoj mladosti i mom životu. Počeo sam da pišem za novine kao srednjoškolac, a već u 22. godini postao sam profesionalni novinar…

Prominulo je 567 godina od pada Konstantinopolja, glavnog grada Vizantije. Vojnici – askeri Otomanske imperije, predvođeni 21. godišnjim sultanom Mehmedom Drugim, uspjeli su da slome otpor već urušene Romeje 29. maja 1453. godine i presele svoj glavni grad iz Jedrena u Konstantinopolj, odnosno Carigrad koji će Turci preimenovati u Istanbul. Grad je smješten vjerovatno na najljepšem položaju na svijetu – na dva kontinenta (Evropa i Azija), na Bosforu, Zlatnom rogu i na dva mora – Mramornom i Egejskom