Grad je saniran, neki vodozaštitini objekti sagrađeni, ali Dobojlije su i sedamnaest mjeseci nakon poplave, nesigurni. Grad kažu, nema odgovarajući nasip, a do tada ne mogu biti potpuno zadovoljni. Znaju šta je još trebalo učiniti.

Kiša koja neprestano pada izbacila je na površinu traume brojnih dobojlija, koje su stekli tokom katastrofalnih poplava u maju prošle godine. Lekari, u žargonu, ovakve psihičke traume nazivaju “poplavni sindrom”.

Zamjenik gradonačelnika Doboja Dragan Vasilić rekao je da je projekat "Zaštita od poplava i uređenja korita rijeke Bosne na sektoru grada Doboja, od novog japanskog mosta pa uzvodno do ušća rijeke Usore", čiju izradu je finansirao Fond solidarnosti Republike Srpske, u fazi revizije i prihvatanja, ali da problem predstavlja rješavanje imovinsko-pravnih pitanja na dijelu zemljišta obuhvaćenog projektom.

Ni 17 mjeseci od katastrofalnih poplava koje su zadesile BiH nema odgovornih. Iz nadležnih Tužilaštava poručuju da su istrage u toku, ali o detaljima, kao ni konkretnim rezultatima ne žele.

Davorka Pejanović iz Doboja, koju je životni put odveo u sunčanu Atinu, gdje je svila dom, nije zaboravila rodni grad koji često posjećuje i pomaže mu kad je najteže.

U Doboju je danas počela montaža zaštitnih elemenata od plavljenja u dužini od 1450 metara, a riječ je o zaštitnoj barijeri od "Željeznog" mosta pa nizvodno do takozvanog stovarišta koji se nalazi u neposrednoj blizini semafora.