Juče se širom Republike Srpske, kako to i priliči, obilježio Dan boraca. Služenjem parastosa, polaganjem cvijeća na spomen-obilježja boraca palih u proteklom odbrambeno-otadžbinskom ratu te duhovnim akademijama odalo se dužno poštovanje žrtvama koji su svoje živote ugradili u temelje naše republike.
Bila je to prilika da se još jednom sagleda šta se i koliko učinilo za porodice poginulih boraca i ratne vojne invalide i šta treba u nadrednom periodu da činimo kako bismo se koliko-toliko odužili svima koji se nesebično žrtvovaše kada je to najteže bilo. Vijesti takvog sadržaja stižu iz svih gradova Republike Srpske, osim iz Doboja! Nevjerovatno, ali istinito! U Doboju nije bilo obilježavanja Dana borca, vjerovatno iz razloga jer se Doboj odnedavno nalazi u savezu turskih opština. Bilo bi zaista neprimjereno obilježavati Dan borca i sjećati se žrtava a da time ne povrijedimo osjećanja druge strane. Rukovodstvo boračke organizacije grada Doboja je to imalo u vidu i iz viših interesa, koji su samo njima znani, te se nisu udostojili ni svijeću upaliti na kamen-temeljcu u gradskom parku! Davno nekada sam pročitao nečiju misao (nisam mu zapamtio ime i sramota me zbog te zaboravnosti) da je patriotizam posljednje utočište probisvijeta. Tada mi nije bilo jasno kako je to moguće, a danas, eto, vidim da je to ne samo moguće nego je i istina. Sramno da sramnije biti ne može!
