Danijela Ćetković živi u BiH, ima 16 naučnih radova iza sebe, uskoro će magistrirati biologiju, sprema se upisati i doktorat – a zaposlena je u pekarskoj industriji kao referent nabavke.
Ona je ranije izrazila želju da želi ostati u BiH, no kako sada stvari stoje, ova zemlja joj ne pruža šanse za zaposlenje u struci, a za N1 je kazala da je kolateralna žrtva sistema u kojem živi.
“Diplomirala sam na Prirodno matematičkom fakultetu, imam 16 naučnih radova predstavljenih na međunarodnim skupovima. Radim kao referent nabavke, od jaja i brašna – do mašina za pravljenje kolača. Radila sam u struci nekoliko mjeseci, najviše u školama, a u suštini, posebnih uslova ovdje ni nema”, kazala je u razgovoru sa Anđelkom Marković, reporterkom N1.
Volontirala je na PMF-u, ali zvanično zaposlena kao biolog – od sada nije bila.
Kaže da je u RS-u jako malo konkursa, a i kada ih ima to su obično za pozicije profesora biologije u srednjim i osnovnim školama. U FBiH je situacija malo bolja, čak je jednim i bila na razgovoru u UNDP-u, ali nije prošla kao kandidat, te je završilo sa riječima “tražimo nekoga drugog”, kako to i obično biva.
Za N1 kazala da ona nije tip koji traži 2.000 KM i da leži, i ne radi ništa. Njoj treba prilika da zaradi svoj novac u struci, ali trenutno se kao Don Quijote bori sa vjetrenjačaka. Smatra, da u ovom sistemu to nije moguće.
“Ne kažem da će me i u inostranstvu dočekati raširenih ruku”, pojašnjava.
Tokom izrade svojih 16 naučnih radova imala je dosta podrške od profesora sa fakulteta, dok je terenski rad sama finansirala. Baviti se naučnim radom i samostalno finansirati je nemoguće.
“Upravo sada čekam da mi se dogovori odbrana master rada na PMF-u u Tuzli, jer mog odsjeka u Banjaluci nema. Zbog izgubljene volje sam to ostavila prije dvije godine, iako je sve spremno, ali eto za nekoliko mjeseci ću obaviti i taj službeni dio”.
Planira upisati i doktorat, ali ne jer pati od titula – nego jer će kao doktorant imati pristup savremenim laboratorijama, koje samostalno ne bi mogla plaćati, jer su cifre basnoslovne.
Kaže da su joj nakon okončanja studija profesori na fakultetu ponudili mjesto asistenta, ali zbog politike nije ostala.
“U državnim institucijama je to tako. Prosjek nije bitan, naučni radovi isto. Ako vas neko progura bićete tamo. Ja sam kolateralna žrtva ovog sistema, a na to radno mjesto su došli anonimusi iz te oblasti”, kaže.
Podcrtala je tužnu činjenicu da se dosta njenih visokoobrazovanih kolega vraća na nivo srednje škole, upravo zbog zaposlenja. Ona ni to ne može uraditi, jer je završila gimnaziju.
Budući da BiH nije u EU, diplome sa fakulteta u RS-u teže prolaze od onih iz FBiH. Kaže da ako ostane ovdje, neće raditi u struci. Ima planova za privatan biznis, ali “od projakata se ne živi”, te će svoju budućnost sama pokušati izgraditi.
