„Ne možemo sebi dozvoliti da to ne radimo“ Dobojski ortopedi i traumatolozi imaju AMBICIOZNE PLANOVE

U Službi za ortopediju i traumatologiju Bolnice „Sveti apostol Luka“ Doboj godišnje, u prosjeku, bude pregledano oko 20.000 ljudi.

Među njima, 3.000-4.000 je hitnoća, te 16.000-17.000 pacijenata pregledanih u specijalističkim ambulantama.

Dr Saša Vidić, načelnik ove službe, kaže da se hitnoće uglavnom odnose na traumatologiju ili neka, što je opet rjeđe, akutna stanja u ortopediji.

– Mi se bavimo svim povredama ekstremiteta, kičmenog stuba, karličnog pojasa, ramenog pojasa i svega što spada u to.

Tu se dešavaju minorne, lakše povrede, do najtežih slučajeva koje u velikom procentu rješavamo ovdje. U UKC Srpske šaljemo samo politraumatizovane pacijente, odnosno pacijente sa višestrukim povredama drugih organskih sistema. U takvim situacijama, uradimo obradu, pripremu, zbrinjavanje povrede, te pacijenta učinimo transportabilnim – kaže Vidić.

Dodaje da su u današnjim mirnodopskim uslovima, najčešći  saobraćajni traumatizam i radne povrede.

– Industrija napreduje, ljudi se bave različitim granama privrede i različitim zanimanjima, tako da često imamo takve povrede. Poslije toga, dolazi sport, ali tu se uglavnom ne radi o politraumatizovanim pacijentima. I tu su povrede izolovane,  kao što je slučaj i kod onih koje se dešavaju sezonski.  Nekad, međutim, možemo zbog pada na poledici ili klizavici imati jako složen prelom nadlaktice, ali za nekog ko je zdrav i ima izolovanu povredu, to se smatra lakšim stanjem. Naravno, i ti prelomi se rješavaju operativno – objašnjava Vidić.

Prema njegovim riječima, u dobojsku Bolnicu dolaze pacijenti sa najlakšim povredama, preko srednjih, pa do najtežih politraumatizovanih pacijenata sa neizvjesnim opštim stanjem, često i sa lošim ishodom.

– I ovaj posao, kao i svaki drugi, traži određeno navikavanje, da bismo ga mogli raditi. Ko nije za to, ne treba to da radi.

– Ja se ovim poslom bavim skoro 20 godina i, naravno, bilo je mnogo situacija kad nekim ljudima zapamtite ime, a neki su, opet, samo brojka. Nekad imate lično negativno iskustvo, trudite se da ga potisnete i idete dalje – priča Vidić.

Kako kaže, traumatologija lokomotornog sistema je takva da je liječenje često dugotrajno.

– Danas primite nekog ko je u lošem stanju, pa poslije dan-dva on bude bolje, pa mu onda radite operacije na ekstremitetima… Dakle, na pozitivan ishod čeka se jako dugo, pa se na neki način saživite sa pacijentima i vaš odnos dobije neku ličnu komponentu – kaže Vidić.

Naglašava da je u Bolnici unazad 5-10 godina značajno povećan broj operacija, te prošireno indikaciono područje  rada, pogotovo operativno.

– Počeli smo da liječimo  traumatološka i ortopedska, odnosno elektivna stanja, koja ranije nismo. Možda nekad nismo zbrinjavali sve teže prelome, nismo se bavili endoprotetikom, a to smo u proteklim godinama uveliko proširili. Samim tim, umanjili smo slanje pacijenta u druge ustanove. To je za posljedicu imalo da smo povećali broj operacija i proširili domen naših usluga. Izdvojio bih to da smo u proteklih desetak godina uveli endoprotetiku. U početku su to bile parcijalne proteze zgloba kuka, pa onda totalne proteze, negdje 2018. Iako je to bila prva godina korone, 2020. smo počeli da radimo totalne proteze koljena i od tada, sa nekim povremenim prekidima, mi to radimo gotovo svakodnevno, suvereno i sa dosta iskustva. Napravili smo neke iskorake u smislu proširenja indikacija u operacijama najkomplikovanijih zglobnih preloma, u čemu ne zaostajemo ni za jednom ustanovnom u okruženju – ističe Vidić.

Kako kaže, uvedene su i neke operativne procedure u liječenju povreda karličnog pojasa i zgloba kuka, što spada u vrlo mutilantnu hirurgiju.

– Rješavamo većinu komplikacija na prelomima kostiju i ekstremiteta. Kad složeni prelomi ne zarastu, javljaju se komplikacije, a mi to sad rješavamo ovdje. Plan nam je da to proširimo i da nastavimo dalje – ističe Vidić.

U prošloj kalendarskoj godini je, zbog priprema za preseljenje u novu bolnicu, taj napredak malo zaustavljen.

– Dali smo sebi rok nekih 6 mjeseci da se sve uhoda. Sad smo u prilici da uvedemo neke nove procedure. Na prvom mjestu to je intramedularna osteosinteza. Mi smo se i do sad  bavili liječenjem traumatologije dugačkih kostriju ekstremiteta za koje se koristi ova metoda. To je jedna od novijih metoda u svijetu kojom su ovladale kolege u bolnicama okruženju i mi, jednostavno, ne možemo dozvoliti da to ne radimo, pa ćemo indikaciono područje proširiti i na to – kaže Vidić.

U narednim mjesecima očekuje se i ponovno uvođenje artroskopije, na prvom mjestu koljena.

– I to smo nekad radili, ali smo prije par godina prestali, više iz tehničkih razloga. U narednom periodu očekujemo obezbjeđivanje uređaja koji će biti najnovija riječ tehnologije,  a kojim ćemo ponovo početi da radimo artroskopiju. Mislim da ćemo, u ovom pogledu, u roku par godina dostići sve ustanove u okruženju. U narednim godinama planiramo da endoprotetiku proširimo na neke druge zglobeve, da artroskopiju sa koljena proširimo i na zglob ramena. Ali, to je dio nekog dugoročnijeg plana, koji uključuje i naše mlađe kolege, specijalizanate, koji su mladi i ambiciozni i od kojih puno očekujemo – poručuje Vidić.

{youtube}IwcbtS4HwDs|500|400|{/youtube}

Trenutno stanje na graničnim prelazima donosi Auto-moto savez Republike Srpske

Stanje na graničnim prelazima možete pratiti UŽIVO i putem aplikacije za Android Auto-moto saveza Republike Srpske!