„Štiglić Žućko“: Slikovnica koja djecu uči da različitost nije prepreka

Prihvatiti drugoga onakvim kakav jeste, prepoznati njegove sposobnosti i pružiti mu podršku da ih razvije – poruke su slikovnice „Štiglić Žućko“, autorke Vesne Vukmirović.

Slikovnica je namijenjena djeci starijeg vrtićkog uzrasta i učenicima mlađih razreda osnovne škole, ali može biti dragocjena i odraslima koji učestvuju u njihovom odrastanju i obrazovanju. Izdavač je SPKD „Prosvjeta“ iz Čelinca, grafički dizajn uradila je Tanja Spasojević, dok lekturu potpisuje Željka Damjanović.

Prema informacijama dostavljenim redakciji, „Štiglić Žućko“ može se smatrati prvom inkluzivnom slikovnicom u Republici Srpskoj. Njena vrijednost nije samo u temi koju obrađuje, već i u jednostavnom načinu na koji djeci približava poruku da različitost ne treba da bude razlog za odbacivanje.

Svako dijete ima sposobnost koju treba prepoznati

Kroz priču o životinjama slikovnica pokazuje da svako od nas ima nešto u čemu je dobar. Nekome je za otkrivanje i razvijanje te sposobnosti potrebno više vremena, razumijevanja ili pomoći, ali to ne znači da ne može uspjeti.

Upravo je podrška jedna od najvažnijih poruka „Štiglića Žućka“. Inkluzija nije samo prisustvo djeteta u vrtićkoj grupi ili školskom odjeljenju. Ona podrazumijeva prihvatanje, strpljenje i stvaranje prilike da svako dijete učestvuje, uči i napreduje u skladu sa svojim mogućnostima.

Slikovnica ne nudi čarobne formule niti obećava čuda. Umjesto toga, govori o onome bez čega nema stvarne inkluzije – ljubavi, podršci i spremnosti da u drugome prepoznamo ono što može, a ne samo ono što mu predstavlja poteškoću.

Korisna vaspitačima, učiteljima i stručnim saradnicima

„Štiglić Žućko“ može poslužiti vaspitačima, učiteljima, logopedima i pedagozima kao podsticaj za razgovor sa djecom o različitosti, međusobnom pomaganju i prihvatanju.

Priča o životinjskim junacima omogućava da se o ozbiljnoj temi govori jezikom koji je djeci blizak i razumljiv. Nakon čitanja moguće je razgovarati o tome kako se osjeća neko ko je drugačiji, zbog čega je podrška važna i šta svako dijete može učiniti da se njegov drug ili drugarica osjeća prihvaćeno.

Takav razgovor može biti prvi korak ka inkluziji koja neće postojati samo u propisima, planovima i izvještajima, već i u svakodnevnom životu vrtića, škole i zajednice.

O autorki

Vesna Vukmirović rođena je 1982. godine u Ljubljani. Po struci je diplomirana socijalna radnica, a više od deset godina radila je sa djecom kojoj je bila potrebna dodatna podrška.

Četiri i po godine bila je angažovana kao asistent u nastavi u Osnovnoj školi „Vuk Stefanović Karadžić“ u Doboju. Osamnaest mjeseci radila je kao vaspitač u „Kutku za djecu u krizi“, koji je djelovao u područnoj osnovnoj školi u Ševarlijama, u okviru angažmana za organizaciju Save the Children.

Majka je troje djece, a danas radi kao novinarka i dopisnica BN televizije. Njeno dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom dodatno približava temu kojom se bavi slikovnica „Štiglić Žućko“ – potrebu da svakom djetetu budu pruženi razumijevanje, prilika i odgovarajuća podrška.

Inkluzija počinje prihvatanjem

Prava inkluzija ne nastaje preko noći. Ona se gradi u porodici, vrtiću, učionici i društvu – svaki put kada umjesto osude izaberemo razumijevanje i kada djetetu pružimo priliku da pokaže ono u čemu je dobro.

Slikovnica „Štiglić Žućko“ podsjeća da uspjeh ne mora za svakoga izgledati isto. Važno je da nijedno dijete ne ostane bez podrške samo zato što mu je put do cilja drugačiji.

Jer tamo gdje nema čarobnih formula, ljubav, strpljenje i podrška često mogu napraviti najveću razliku.

***

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.