Prva Monografija pod naslovom „Prošlost i naselja grada Doboja“ izašla daleke 1938 godina autora Vukašina Sirovine, a štampana je u Doboju u štampariji „Tricki“.
Autor je godinama radio na ispitivanju naselja u okolini Krnjina a imajući pri ruci potrebnu literaturu istorijsku, etnografsku i folklorističku sačinio je monografiju kao prvi pokušaj te vrste da se na osnovu literature i još nešto sačuvane usmene tradicije prikaže prošlost grada Doboja.Posebnu zahvalnost autor je iskazao gospodinu Đorđu Dakiću i Ferhat begu Dautbegoviću, starim uvaženim dobojskim gradjanima od kojih je dobio najinteresatnije podatke o naselju i poreklu stanovništva iz tog doba.
Prema kazivanju Sirovine prvi put u istoriji Doboj se pominje 1415. godine. Za vrijeme građanskog rata u Bosni. Te godine, na zapovijest Sigismundova, krene u Bosnu ugarska vojska protiv kralja Ostoje. Jedan dio te vojske na čelu sa Ivanom Konjarom, pada pod Doboj u Usori. Od toga vremena, gotovo kroz tri vijeka, nema o Doboju spomena. Tek koncem sedamnaestog vijeka, a godine 1697. posjetio je princ Eugen Savojski, na prolazu za Sarajevo svojom vojskom i Doboj. Pukovnik Kiba dopro je do Doboja spremajući vojsci put pa se 14. oktobra vratio u Kotorsko, do dolaska princa Eugena. U Doboju se Turci spremali za odbranu. Ratni savjet u Kotorskom zaključi da se Kiba vrati pred Doboj sa predstražama koje su vodili baron Rit i kapetan Gride sa 100 konjanika. Pukovniku Monteskukolja sa 400 konjanika koji je nastupao za predstražama bi naređeno da zauzme Doboj dok ne stigne glavna vojska. Zorom 16. oktobra krene vojska prema Doboju ne našavši nikakve zapreke osim lošeg puta. Stigavši u dobojsko polje vojska se utabori na Usori.T urci zatvoreni u Doboju zamole 16. oktobra, pre nego što je puška pukla, da se predaju. Princ Eugen to dozvoli uz uslove da se svi muški, koji nose oružje bezuvjetno predaju a žene i deca da mogu slobodno ići u koje drugo mjesto. Tako pade Doboj 16. oktobra 1697, a sledećeg dana predade se i grad Maglaj, piše Sirovina u svojoj monografiji.
