Ovih dana pisala sam nešto više nešto manje, a danas uz molbu teškog srca pišem o životu jedne malene.
Razboli se Nina mala iz Doboja grada, neće ljudi dozvoliti da bolest uzima maha.
Dok je teška bolest ne zadesi, traži otac lijeka na svakoj adresi. Vijest se svuda brzo proširila, ljudska srca je dodirnula.
U Njemačkoj kažu ima nade, dobri ljudi akcije prave. Za liječenje novac skupljaju da se zdrava vrati, koliko ko može iz dzepa izvadi.
Koliko bi mogla o Nini da pišem, fabrike još toliko papira ne stvoriše.
U Doboju svima pod nogama gori, pričaju drugari Bližnjakovići su veliki heroji.
Kuka majka iz bijela glasa ne boj se sine naći ćemo spasa. Oo moj Bože ćeri moja mila, zar od tebe Bože ovo sam zaslužila, da u postelju majka svoju ćeru gleda. Neću jesti, neću vode piti moraš Nino izliječena biti.
Stoji otac pokraj mezimice svoje, ramenima samo sliježe, svoju ženu za ručice steže. Utjehu joj pruža, neće naša uvenuti ruža.
(Ne plač' oče, ne plač' mati mila ja sam borac vi ste krila moja. Iz postelje ustaću, svojim rukama narod zagrliću, jer me muka spasiše.)
Skupili se ljudi svake vjere, ne dozvolimo Nini da bol osjeti bez pomoći neke.
Sa osmijehom na licu Nina će se vratiti, na pomoći svima će se zahvaliti.
AUTOR: Tijana Panić
