Trideset četvrta vanredna sjednica Skupštine akcionara Željeznica Republike Srpske a.d. Doboj, zakazana za petak, 29. maj 2026. godine, na prvi pogled donosi uobičajen dnevni red. Ipak, iza formalnih tačaka nalazi se mnogo ozbiljnije pitanje: da li ovo javno preduzeće ima stvaran plan oporavka ili će i naredne godine zavisiti od političkih odluka, budžetskih intervencija i novih rezova?
Ključna tačka sjednice je usvajanje Plana poslovanja Željeznica Republike Srpske a.d. Doboj za period od 2026. do 2028. godine. Taj dokument dolazi u trenutku kada su Željeznice već godinama pod teretom gubitaka, restrukturiranja, smanjenja broja radnika, problema u teretnom saobraćaju i zavisnosti od odluka institucija Republike Srpske.
Podaci iz ranijih finansijskih izvještaja pokazuju da je 2024. godina završena sa gubitkom većim od 34 miliona KM. Godinu ranije minus je bio još veći i iznosio je više od 40 miliona KM. Iako je dio ranijih obaveza kroz proces restrukturiranja formalno pretvoren u kapital, to nije isto što i ozdravljenje poslovanja. Dug se može preknjižiti, ali se ne može prećutati pitanje zbog čega preduzeće i dalje ne može da posluje stabilno.
Posebno je osjetljivo to što je Vlada Republike Srpske gotovo potpuni vlasnik Željeznica. Zbog toga ova skupština nije samo skup akcionara, već i test odgovornosti vlasti za preduzeće koje je decenijama dio privrednog, saobraćajnog i identitetskog života Doboja. Ako država kontroliše vlasništvo, imenuje organe upravljanja i odobrava ključne pravce poslovanja, onda mora dati i jasne odgovore za rezultate.
Pred Željeznicama je i novi udar na teretni saobraćaj. Prekid ili smanjenje saradnje sa velikim industrijskim partnerima, pad obima prevoza i sve veća konkurencija drumskog transporta otvaraju pitanje šta će u narednim godinama biti glavni izvor prihoda. Ako se izgubljeni tereti ne mogu brzo nadomjestiti, onda ni najbolji plan na papiru neće biti dovoljan da sistem održi na nogama.
Upravo zato sjednica ne bi smjela proći kao još jedna formalnost. Od uprave, Nadzornog odbora i predstavnika vlasnika javnost ima pravo da čuje konkretne odgovore: koliko novca je potrebno za stvarnu stabilizaciju, koji prihodi su realno planirani, šta će biti sa radnicima, kakva je sudbina putničkog saobraćaja i da li će se upravljanje konačno mjeriti rezultatima, a ne političkom podobnošću.
Prvo pitanje je da li Željeznice Republike Srpske imaju realnu zamjenu za izgubljene terete. Ako je jedan industrijski partner nosio veliki dio prihoda od robnog transporta, javnost mora znati koji novi poslovi se planiraju, s kim se pregovara i u kom roku se očekuju konkretni ugovori.
Drugo pitanje je da li budžetski novac služi za finansiranje javnog interesa ili za pokrivanje stalnih gubitaka. Putnički saobraćaj jeste javna usluga i može biti subvencionisan, ali onda mora biti jasno koliko košta, koliko putnika prevozi, koje linije su opravdane i šta građani dobijaju za novac koji se izdvaja iz republičke kase.
Treće pitanje odnosi se na odgovornost za prethodne planove. Željeznice su i ranije najavljivale stabilizaciju, oporavak i bolje poslovne rezultate, ali su završni računi pokazivali duboke minuse. Zato novi plan mora sadržavati mjerljive rokove, odgovorne osobe i jasne posljedice ako se projekcije ne ostvare.
Četvrto pitanje je budućnost radnika. Restrukturiranje je godinama uglavnom značilo smanjenje broja zaposlenih. Sada se mora znati da li se najavljuju novi odlasci, na kojim poslovima, pod kojim uslovima i kako će se istovremeno očuvati bezbjednost saobraćaja, održavanje infrastrukture i kvalitet usluge.
Peto pitanje je depolitizacija upravljanja. Ako se rukovodstva smjenjuju političkim odlukama, a rezultati ostaju isti ili lošiji, onda problem nije samo u tržištu već i u modelu upravljanja. Dragan Zelenković, kao v.d. generalnog direktora, Nadzorni odbor na čijem je čelu Dijana Kalenić, kao i predstavnici vlasnika, trebalo bi da javnosti ponude jasan odgovor: ko tačno preuzima odgovornost za plan do 2028. godine?
Za Doboj ova tema nije obična korporativna vijest. Željeznice Republike Srpske su jedan od simbola grada, veliki poslodavac i dio infrastrukture bez koje nema ozbiljnog razvoja privrede. Zbog toga usvajanje plana poslovanja ne smije biti samo dizanje ruku za još jedan dokument.
Ako plan donosi stvarne mjere, javnost treba da ih vidi. Ako plan zavisi od dodatnih desetina miliona KM iz budžeta, građani treba da znaju zašto. Ako se ponovo očekuje da vrijeme i politika riješe probleme, onda se mora otvoreno reći da Željeznice ulaze u još jedan krug neizvjesnosti.
Skupština akcionara, zakazana za 29. maj u Doboju, zato bi trebalo da bude mnogo više od formalne sjednice. To je prilika da se pred javnost stave brojke, odgovornost i plan koji ne ostaje samo na papiru.
***
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
Čitaoci reporteri
Podjelite sa ostalim našim čitaocima ono što svakodnevno vidite, sa čime se susrećete, vaše utiske sa putovanja, neobične sutuacije kojima ste prisustvovali i zabilježili ih svojim foto-aparatom tokom ljetovanja, zimovanja, izleta... Pišite nam na našu email adresu:

