DOBOJ: Skupština Željeznica nije održana – ko je zakazao, a ko se nije pojavio pred sopstvenom odgovornošću?

Trideset četvrta vanredna sjednica Skupštine akcionara Željeznica Republike Srpske a.d. Doboj, zakazana za 29. maj, nije održana zbog nedostatka kvoruma. Prema obavještenju Željeznica, sjednici su pristupila samo tri akcionara sa ukupno 5.051 akcijom, odnosno 0,001512 odsto.

Na prvi pogled, riječ je o proceduralnom zastoju. Suštinski, riječ je o ozbiljnom političkom i upravljačkom pitanju: kako je moguće da preduzeće u kojem Vlada Republike Srpske ima gotovo potpuno vlasništvo ne obezbijedi kvorum za sjednicu na kojoj se razmatra Plan poslovanja za period od 2026. do 2028. godine?

To pitanje ne može biti prebačeno na „male akcionare“. Prema dostupnoj vlasničkoj strukturi, odlučujući vlasnik Željeznica Republike Srpske je Vlada Republike Srpske. Ako država kontroliše kapital, ako imenuje organe upravljanja i ako kroz budžet presudno utiče na opstanak preduzeća, onda javnost ima pravo da zna: ko je bio dužan da obezbijedi prisustvo predstavnika većinskog vlasnika i zašto se to nije dogodilo?

Sjednica nije bila obična formalnost. Na dnevnom redu trebalo je da se nađe plan poslovanja za naredne tri godine, u trenutku kada Željeznice godinama posluju sa ozbiljnim gubicima. Prema finansijskim pokazateljima objavljenim na Banjalučkoj berzi, preduzeće je 2024. godinu završilo sa neto gubitkom od 34,28 miliona KM, dok je godinu ranije gubitak iznosio 40,67 miliona KM. To nisu male oscilacije, nego višegodišnji obrazac poslovanja u minusu.

Zato se neodržavanje Skupštine ne može posmatrati samo kao tehnički propust. Ako je preduzeću potreban plan oporavka, ako se očekuju značajne budžetske intervencije i ako se od građana Republike Srpske traži da kroz javni novac održavaju sistem, onda izostanak kvoruma šalje lošu poruku: oni koji odlučuju o Željeznicama nisu pokazali dovoljno odgovornosti ni da se pojave kada se odlučuje o budućnosti preduzeća.

Posebno je problematično što se u javnosti već pominje da plan za period od 2026. do 2028. godine računa na značajna sredstva iz republičke kase, uključujući očekivanja o dodatnim subvencijama. Ako se u plan ugrađuje budžetski novac, građani imaju pravo na precizan odgovor: koliko novca će biti dato Željeznicama, za šta tačno, pod kojim uslovima i sa kojim mjerljivim rezultatima?

Neugodno pitanje za Vladu Republike Srpske glasi: da li su Željeznice strateško javno preduzeće ili politički problem koji se godinama gura od plana do plana, od subvencije do subvencije i od jednog v.d. rukovodstva do drugog?

Neugodno pitanje za upravu glasi: šta konkretno donosi plan do 2028. godine, osim novih projekcija, novih očekivanja i novih zahtjeva prema budžetu? Koji su rokovi, koji prihodi su realno ostvarivi, koliko robe i putnika preduzeće zaista može prevesti, koliko radnika ostaje u sistemu i ko snosi odgovornost ako se projekcije ponovo ne ostvare?

Neugodno pitanje za Nadzorni odbor, kojim predsjedava Dijana Kalenić, glasi: kako se može govoriti o ozbiljnom nadzoru ako se ni sjednica Skupštine akcionara, kao najvišeg organa društva, ne može održati u zakazanom terminu?

Neugodno pitanje za v.d. generalnog direktora Dragana Zelenkovića glasi: da li javnost može dobiti jasan presjek stanja u Željeznicama – ne kroz opšte formulacije o izazovima, nego kroz konkretne brojke, obaveze, rokove, dugovanja, planirane subvencije i očekivane efekte?

Ovdje nije riječ samo o jednom preduzeću. Željeznice Republike Srpske su važan dio Doboja, veliki sistem, poslodavac i infrastruktura bez koje nema ozbiljnog privrednog razvoja. Upravo zato se o njima ne smije odlučivati iza zatvorenih vrata, niti se problemi smiju prikrivati tehničkim saopštenjima.

Ako Vlada Republike Srpske ima gotovo potpunu kontrolu nad vlasništvom, onda mora imati i gotovo potpunu odgovornost za rezultate. Ne može se istovremeno upravljati preduzećem, imenovati kadrove, planirati budžetska sredstva i izbjegavati politička odgovornost kada preduzeće tone u gubitke.

Ponovljena sjednica najavljena je za 15. jun, sa istim dnevnim redom, na istom mjestu i u istom terminu. Do tada bi javnost trebalo da dobije odgovore, a ne samo novi pokušaj formalnog usvajanja dokumenta.

Jer pitanje više nije samo može li plan do 2028. godine zaustaviti godine gubitaka. Pitanje je da li oni koji upravljaju Željeznicama uopšte žele da pred građanima polože račun za sve prethodne godine.

***

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.