Danas je u Zenici održana radionica o upravljanju lokalnim (seoskim) vodovodima u Bosni i Hercegovini. Radionica je organizovana u okviru projekta „Voda za sve“ koji finansira EU, a realizuju udruženja Centar za menadžment, razvoj i planiranje – MDP Inicijative iz Doboja i Aquasan mreža u BiH iz Bihaća.
Učesnici radionice bili su predstavnici relevantnih državnih, entitetskih i kantonalnih ministarstava, entitetskih udruženja JKP, agencija za vode, uprava za inspekcijske poslove, jedinica lokalne samouprave i javnih komunalnih/vodovodnih preduzeća iz BiH, predstavnici operatera lokalnih vodovodnih sistema kao i predstavnici međunarodnih financijskih institucija u BiH.
Tokom radionice prezentirana su postignuća projekta „Voda za sve“, te su predstavljeni uspješni primjeri iz prakse na upravljanju lokalnim vodovodnim sistemima u Bosni i Hercegovini. Na osnovu aktivnosti iz proteklog perioda uključujući rezultate detaljnog istraživanja provedenog na nivou BiH, na radionici su razmatrana iskustva i razmišljanja o mogućim rješenjima za postojeće izazove u oblasti upravljanja lokalnim vodovodnim sistemima u BiH. Kroz diskusiju o mogućnostima i izazovima za repliciranje predstavljenih rješenja definirane su preporuke za jedinice lokalne samouprave s ciljem osiguranja boljeg upravljanja vodovodnim sistemima i poboljšanja vodosnabdijevanja na selima.
„Općina Živinice je sačinila registar u koji su upisani svi postojeći podaci iz mjesnih vodovoda, a prema odredbama Zakona o vodama Tuzlanskog kantona. Zbog specifičnosti mjesnih vodovoda, postoji potreba da se Zakonom detaljnije urede svi aspekti njihovog funkcioniranja“, istakao je Asmir Nišić iz Općinske uprave Živinice.
Cilj projekta „Voda za sve“ je da se značajno poveća pravedan pristup sigurnoj i dostupnoj vodi za piće za sve građane Bosne i Hercegovine. Prema podacima, koji su prikupljeni u toku istraživanja na projektu, 34% ukupnog stanovništva BiH – uglavnom stanovništvo u ruralnim područjima – nema pristup kontrolisanim izvorima vode za piće. Od toga, 28% stanovnika se oslanja na lokalne vodovodne sisteme, a 6% na individualne izvore vode za piće. Ti sistemi najčešće nemaju osiguran stručni nadzor, pa se u praksi nailazi na mnoge probleme.
EU finansira ovaj projekat iznosom od 184.212 €.
