Prisjetili su se đačkih dana, prijateljstava i uspomena koje ni vrijeme nije izbrisalo.
Nakon pet decenija, bivši gimnazijalci, ponovo u školskim klupama, ali u znatno manjem broju u odnosu na 1972. godinu. Tada ih je u četiri odjeljenja bilo 116. Na prozivku nastavnika odazvalo se njih 34-voro.
- Sjećam se lijepih dana, to su najljepši dani, kada sazrijevaš, pravljenje planova za život, mnogo anegdota šta se sve dešavalo - rekla je bivša učenica Gimnazije, Biljana Maksimović.
Većina ih je radni vijek završila, a u penziji najviše vole vrijeme da provode sa unucima. Oni koji su ostali u Doboju, viđaju se često, a zahvaljujući modernim tehnologijama, nisu prekinuli kontakt ni sa onim koji žive na različitim kontinentima.
- Mi dječaci, tada je bilo moderno da nosimo dugu kosu i sad kad je proljeće i jesen, imali smo fizičko na poligonu, nismo u sali i svi smo nosili dugu kosu - kaže još jedan bivši učenik, Zoran Radonjić.
DŽenana je, kaže, većinu školskih drugara prepoznala, iako priznaje da joj je trebalo vremena da se sjeti imena.
- Kad sam ugledala ovog jednog drugara Zicera, onda sam se sjetila kako smo ludo, ludo uživali na maturalnom putovanju - rekla je DŽenana Mulanomerović Musić.
Duže od dvije decenije Anto Radić u dobojskoj Gimnaziji radio je kao profesor fizičkog vaspitanja. Priznaje, bio je strog, ali to je kaže išlo u korist učenika.
- To su super učenici, sa njima je bilo divota raditi. Nije bilo nikakvih problema, uvijek su dolazili na nastavu - zaključio je profesor fizičkog vaspitanja, Anto Radić.
Bivši gimnazijalci kažu, planiraju se češće okupljati da starim anegdotama dodaju i nove uspomene.
***
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
Čitaoci reporteri
Podjelite sa ostalim našim čitaocima ono što svakodnevno vidite, sa čime se susrećete, vaše utiske sa putovanja, neobične sutuacije kojima ste prisustvovali i zabilježili ih svojim foto-aparatom tokom ljetovanja, zimovanja, izleta... Pišite nam na našu email adresu:
