Svjetski dan prava potrošača (World Consumer Rights Day) je prvi put obilježen 15. marta 1983. godine, a dvije godine kasnije, odnosno 9. aprila 1985. godine, nakon decenije upornog i uspješnog lobiranja Consumer Internationala, Glavna skupština Ujedinjenih naroda usvojila je Rezoluciju 39/248, u sklopu koje je usvojen i UN-ov vodič za zaštitu potrošača.
Usvajanjem UN Vodiča prava potrošača uzdignuta su na poziciju međunarodne prepoznatljivosti i dobila su legitimitet koji priznaju i prihvataju podjednako sve zemlje. Prihvatanjem obaveze uspostavljanja zaštite prava potrošača na globalnom nivou je postavljen nadnacionalni okvir za njihovo provođenje kroz nacionalna zakonodavstva, a potom i kroz sisteme izvršne vlasti, nevladine organizacije i civilna društva u svakoj pojedinačnoj državi.
Svjetski dan zaštite prava potrošača svake godine pa i ove aktualizuje raspravu o pitanjima i problemima vezanim uz područje zaštite potrošača. Ove godine aktuelnim pitanjima možemo pridružiti i Izmjene i dopune Zakona o potrošačima, koje s obzirom na malobrojnost nisu privukle pažnju javnosti i neće bitno uticati na potrošačku praksu. Iako nema jasnih naznaka u kom pravcu treba da idu izmjene Zakona o potrošačima, nesumnjivo je da problem u njegovoj primjeni postoji, a na kraju posljedice su najosjetljivije kod krajnjih potrošača. Ovaj put Izmjene i dopune Zakona o potrošačima su većinom redakcijske i tehničke prirode, te su njima precizirane i pojašnjene pojedine odredbe Zakona. U tom smislu, ovim Izmjenama se precizira i pojašnjava definicija nedostatka na proizvodu, koja podrazumijeva da proizvod koji ima nedostatak nema potrebna svojstva za redovnu upotrebu ili za naročitu upotrebu za koju je potrošač proizvod nabavio, a koja je trgovcu morala biti poznata u vrijeme zaključenja ugovora. Takođe, nedostatak na proizvodu postoji kada proizvod nije saobrazan uzorku, modelu ili opisu koji je dao trgovac, ili kada po kvalitetu i funkcionisanju ne odgovora onome što je uobičajeno kod proizvoda te vrste. U smislu ovih izmjena Zakona nedostatkom će se smatrati i nedostatak na proizvodu u odnosu na očekivanja potrošača s obzirom na prirodu proizvoda i javna obećanja o posebnim svojstvima datim od strane trgovca.
Dakle, Zakon i dalje ne nudi rješenja za neka tekuća sporna pitanja a kako bi što uspješnije razvijali ovu oblast potrebno je da neprestano idemo u korak sa novim trendovima i prilagođavamo zakonska rješenja stvarnim potrebama potrošača. Temeljna zakonska rješenja i pravilna primjena istih u krajnjoj liniji će obezbijediti poštenu poslovnu praksu i odnos od povjerenja između trgovaca i potrošača.
