Skupština grada Doboj usvojila je odluku o povećanju vrijednosti nepokretnosti po zonama za potrebe obračuna poreza na nepokretnosti, i to u prosjeku za oko 20 odsto.
Povećanje se temelji na novoj procjeni tržišne vrijednosti svih vrsta nepokretnosti, koju je izvršio ovlašteni vještak građevinske struke. Prema toj procjeni, vrijednosti kvadrata stambenih objekata u svim zonama su uvećane, što direktno utiče na iznos poreza koji će građani plaćati.
Konkretno, u prvoj zoni grada vrijednost kvadrata stambene jedinice povećana je sa 1.767 KM na 2.209 KM, što znači da će vlasnici stanova i kuća u toj zoni dobiti znatno veća poreska rješenja nego prethodnih godina. Slična povećanja primijenjena su i u ostalim zonama.
Za građane to u praksi znači jedno – veće godišnje obaveze prema gradu, bez obzira na to da li su im primanja rasla ili ne. Porez na nepokretnosti obračunava se na osnovu procijenjene vrijednosti imovine, a ne stvarne kupovne moći vlasnika, pa će povećanje najviše osjetiti domaćinstva sa prosječnim i ispodprosječnim prihodima, posebno penzioneri i porodice koje žive od jedne plate.
Iako postoje zakonska oslobađanja za poljoprivredno zemljište, kao i umanjenja poreza na stambene jedinice u zavisnosti od broja članova domaćinstva, ta olakšanja ne mogu ublažiti činjenicu da se osnovica za oporezivanje značajno povećava. Time se teret budžetskih potreba ponovo prebacuje na građane, umjesto da se traže sistemska rješenja ili racionalizacija javne potrošnje.
Posebno zabrinjava što se ovakve odluke donose u vremenu rasta troškova života, poskupljenja osnovnih namirnica, energenata i usluga, kada je sve veći broj građana već na ivici finansijske izdržljivosti. Povećanje poreza na nepokretnosti u takvim okolnostima predstavlja još jedan udar na kućne budžete, bez jasnog objašnjenja kako će dodatno prikupljena sredstva poboljšati kvalitet života u gradu.
Umjesto rasterećenja građana i stvaranja povoljnijeg ambijenta za život i ostanak stanovništva, ovakve mjere šalju poruku da se problemi budžeta rješavaju najlakšim putem – povećanjem nameta građanima.
Na kraju, dio odgovornosti ne može se prebaciti isključivo na donosioce odluka. Građani su u ovu poziciju dovedeni i sopstvenim izborima – ili njihovim izostankom. Godinama se na izborima nagrađuju iste politike, a istovremeno se očekuje drugačiji ishod. Još češće, odluke o sudbini grada prepuštaju se drugima kroz neizlazak na izbore, političku apatiju i uvjerenje da se „ionako ništa ne može promijeniti“.
Inertnost, strah i ćutanje pred odlukama koje direktno pogađaju kućni budžet doveli su do toga da se povećanja poreza prihvataju kao neminovnost, a ne kao politička odluka koja se može i mora preispitivati. Kada građani prestanu da koriste pravo glasa i pravo na pritisak, tada teret odluka bez otpora pada upravo na njihova leđa.
Zato povećanje poreza na nepokretnosti nije samo fiskalno pitanje, već ogledalo stanja društva – u kojem se pasivnost skupo plaća.
***
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
Čitaoci reporteri
Podjelite sa ostalim našim čitaocima ono što svakodnevno vidite, sa čime se susrećete, vaše utiske sa putovanja, neobične sutuacije kojima ste prisustvovali i zabilježili ih svojim foto-aparatom tokom ljetovanja, zimovanja, izleta... Pišite nam na našu email adresu:
