BiH dobija novi zakon o elektronskim komunikacijama: Veća prava korisnika, ali i širi pristup podacima građana

Bosna i Hercegovina priprema novi Zakon o elektronskim komunikacijama, koji bi trebalo da zamijeni postojeći Zakon o komunikacijama i uvede mnogo detaljnija pravila za rad operatera, zaštitu korisnika, izgradnju brzih internet mreža, rad Regulatorne agencije za komunikacije BiH, ali i za zadržavanje podataka i zakonito presretanje komunikacija.

Riječ je o prednacrtu zakona iz juna 2026. godine, što znači da tekst još nije konačan i da tek treba da prođe javne konsultacije, mišljenja nadležnih institucija, Savjet ministara BiH i parlamentarnu proceduru.

Ipak, već sada je jasno da se ne radi o maloj izmjeni postojećih propisa, već o potpuno novom i mnogo širem zakonskom okviru.

Šta se mijenja?

Prednacrt zakona uređuje gotovo cijelu oblast elektronskih komunikacija: internet, mobilne i fiksne mreže, radiofrekvencijski spektar, numeraciju, prava krajnjih korisnika, univerzalni servis, tržišnu konkurenciju, bezbjednost mreža, stručni nadzor, kazne, zadržavanje podataka i zakonito presretanje komunikacija.

Drugim riječima, zakon se ne odnosi samo na telekom operatere. Njegove posljedice mogu osjetiti i građani, privredni subjekti, mediji, institucije, lokalne zajednice, vlasnici objekata i svi koji koriste internet, mobilne telefone ili druge elektronske komunikacione usluge.

Jedna od važnih promjena je i razdvajanje regulative koja se odnosi na prenos signala od regulative koja se odnosi na sadržaj. To znači da bi ovaj zakon trebalo da uređuje mreže i usluge prenosa, dok bi medijski sadržaj trebalo da bude uređen posebnim zakonom. Do tada, prema prednacrtu, ostaju na snazi postojeće odredbe Zakona o komunikacijama koje se odnose na elektronske medije, kao i podzakonski akti iz te oblasti.

RAK bi, prema ovom rješenju, i dalje ostao regulator i za elektronske komunikacije i za elektronske medije, ali bi te dvije oblasti bile uređene kroz dva odvojena propisa.

Korisnici dobijaju više prava

Za građane je posebno važan dio koji se odnosi na prava krajnjih korisnika.

Prednacrt predviđa jasnije ugovore sa operaterima, obavezan sažetak ugovora, više informacija o cijenama, kvalitetu usluge i brzini interneta, kao i pravo korisnika da zna šta tačno plaća.

Kod usluga pristupa internetu, operateri bi morali jasno navesti minimalan, uobičajeno dostupan, maksimalan i oglašen protok podataka za fiksne mreže, odnosno procijenjeni maksimalan i oglašeni protok za mobilne mreže.

Ugovorna obaveza za potrošače ne bi mogla trajati duže od 24 mjeseca. Predviđena su i pravila za raskid ugovora, promjenu cjenovnika, prenos broja, promjenu internet operatera i zaštitu korisnika u slučaju prekida ili lošeg kvaliteta usluge.

Ako bi izmjene cjenovnika bile nepovoljnije za korisnika, korisnik bi, prema prednacrtu, imao pravo da raskine ugovor bez naknade, osim u slučajevima kada je promjena posljedica zakonskih, poreskih ili veleprodajnih promjena na koje operater nema uticaj.

Šta znači za internet i optičke mreže?

Prednacrt uvodi i pravila koja bi trebalo da olakšaju izgradnju mreža vrlo velikog kapaciteta, prije svega optičke infrastrukture.

To znači da se uvode preciznija pravila o korišćenju postojeće fizičke infrastrukture, pristupu kablovskoj kanalizaciji, stubovima, šahtovima, krovovima, zgradama i drugoj infrastrukturi koja može biti korišćena za postavljanje elektronskih komunikacionih mreža.

Posebno je zanimljivo da bi nove zgrade, kao i zgrade koje prolaze kroz veće radove obnove, morale biti opremljene infrastrukturom za optičke instalacije. U praksi, to bi trebalo da olakša dolazak brzog interneta do stanova i poslovnih prostora.

Najosjetljiviji dio: podaci i presretanje komunikacija

Iako prednacrt donosi niz korisnih rješenja za potrošače, najosjetljiviji dio zakona odnosi se na zadržavanje podataka, evidencije korisnika i zakonito presretanje komunikacija.

Prednacrt predviđa da pružaoci usluga moraju čuvati određene podatke o komunikacijama. Posebno se navodi obaveza zadržavanja podataka o saobraćaju i obračunskih podataka, kao i signalizacijskih podataka.

U zakonu se govori i o direktnom i zaštićenom elektronskom pristupu ovlaštenih organa određenim evidencijama. Operateri bi, prema prednacrtu, o svom trošku morali obezbijediti tehničke i organizacione uslove za takav pristup.

To ne znači da se zakonito presretanje komunikacija može vršiti bez odluke nadležnog organa, ali otvara važno pitanje: ko, kada, po kojem osnovu i pod kakvom kontrolom može pristupati podacima građana?

U demokratskom društvu, upravo ovaj dio zakona mora biti najjasnije napisan. Prava građana, bezbjednost i borba protiv kriminala jesu važni, ali jednako je važna i zaštita privatnosti, kao i sprječavanje svake mogućnosti zloupotrebe.

Registracija korisnika i prepaid brojeva

Prednacrt predviđa i obavezu vođenja evidencije krajnjih korisnika. To se posebno odnosi na korisnike usluga sa plaćanjem unaprijed, odnosno prepaid korisnike.

Pružaoci usluga bi, prema prelaznim odredbama, morali izvršiti registraciju krajnjih korisnika svih prepaid usluga u roku od 12 mjeseci od početka primjene zakona.

U praksi, to znači da bi anonimno korišćenje prepaid brojeva moglo postati stvar prošlosti.

Jače ovlasti RAK-a

Regulatorna agencija za komunikacije BiH dobija širok spektar nadležnosti. Prednacrt predviđa da Agencija izdaje naloge, traži podatke, vodi registre, reguliše cijene određenih usluga, nadzire operatere, rješava sporove, štiti krajnje korisnike, upravlja numeracijom i radiofrekvencijskim spektrom, te vodi postupke i izriče sankcije.

Novina je i detaljnije uređenje izbora članova Savjeta Agencije, kao i pravila o radu, finansiranju i izvještavanju Agencije.

Prema prednacrtu, Agencija bi se finansirala iz regulatornih naknada, imala vlastiti transakcijski račun, a njeni finansijski izvještaji podlijegali bi godišnjoj reviziji.

Lakši ulazak na tržište, ali veće obaveze

Za operatere i druge privredne subjekte važna je promjena koja se odnosi na opšte ovlaštenje.

Prednacrt predviđa da je pružanje elektronskih komunikacionih mreža i usluga u BiH slobodno, pod uslovima propisanim zakonom i podzakonskim aktima. Privredni subjekt bi bio dužan da, najkasnije 15 dana prije početka ili promjene pružanja usluga, o tome obavijesti Agenciju.

To bi moglo pojednostaviti ulazak na tržište, ali se istovremeno uvode brojne obaveze: zaštita korisnika, bezbjednost mreža, dostavljanje podataka, saradnja sa Agencijom, obaveze u vezi sa presretanjem komunikacija i zadržavanjem podataka, kao i mogućnost sankcionisanja u slučaju kršenja zakona.

Zakon neće odmah početi da se primjenjuje

Prednacrt predviđa prelazne rokove. Podzakonski akti trebalo bi da budu doneseni u roku od 15 mjeseci od stupanja zakona na snagu, dok bi postojeće licence i dozvole važile do isteka perioda na koji su izdate.

Lica koja već posluju u skladu sa važećim Zakonom o komunikacijama morala bi svoje poslovanje uskladiti sa novim zakonom u roku od 12 mjeseci od početka njegove primjene.

Zaključak

Prednacrt Zakona o elektronskim komunikacijama donosi dvije strane iste priče.

S jedne strane, građanima se obećavaju jasniji ugovori, veća prava, bolja zaštita kod promjene operatera, više transparentnosti i uslovi za razvoj bržeg interneta.

S druge strane, zakon otvara vrlo osjetljiva pitanja privatnosti, zadržavanja podataka, direktnog elektronskog pristupa evidencijama i tehničkih mogućnosti za zakonito presretanje komunikacija.

Zato će javne konsultacije biti posebno važne. Ovo je zakon koji ne uređuje samo tržište telekomunikacija. On uređuje način na koji građani komuniciraju, koriste internet, zaključuju ugovore, mijenjaju operatere, ali i način na koji se njihovi podaci čuvaju i mogu koristiti.

Upravo zbog toga, ovaj prednacrt zaslužuje mnogo više javne pažnje nego što je obično dobijaju tehnički i sektorski zakoni.

***

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.