Ni hapšenje Vojkane Bogojević, babe monstruma iz Trnjana, kod Doboja, ni otkrivanje jezivih detalja o ubistvu beba koje je rodila njena kćerka Sanja i njen pritisak na mentalno zaostalu djevojku da učini isto, nisu uzbunili javnost kao presuda koja je izrečena pred Okružnim sudom Doboj.
Društvene mreže "gore" od komentara, a prednjače oni koji smatraju da je šestogodišnja zatvorska kazna preblaga. Činjenica je da je izrečena kazna ispod zakonskog minimuma, jer je za teško ubistvo, za šta je bila optužena Vojkana, predviđena minimalna kazna od deset godina zatvora, ali isto tako je činjenica da bilo koja presuda ne bi bila odgovarajuća za tako gnusno djelo.
O psihološkom profilu osobe koja hladnokrvno davi novorođenče tako što ga uvija u čaršaf i stavlja u plastičnu vreću treba da govore stručnjaci. Ja o tome ne bih. Ja ću o nečem drugom. O mještanima Trnjana. Jedino oni, čini mi se, ne slažu se s javnošću, koja smatra da je dobojski Okružni sud baš bio velikodušan prema Vojkani.
Ko nije bio u Trnjanima, taj ne bi shvatio zašto mještani misle drugačije. Oni su, naime, očekivali da im se Vojkana ni manje ni više nakon izricanja presude pridruži na kafi!?! Ta sredina je toliko zatucana da ubistvo novorođenčeta ne smatra krivičnim djelom, nego je to, po njihovom mišljenju, skoro pa čin milosrđa. Jedna mještanka mi je doslovno rekla: "Šta je bilo, bilo je. Vojkana treba da ide svojoj kući, svom sinu, a to što je uradila, ona je time pomogla svom djetetu, Sanji." Upravo zbog ovakvog stava mještana Trnjana pet godina je Vojkana "rješavala" problem kćerkinih neželjenih trudnoća kako je jedino znala, a selo je zažmirilo na oba oka. Kada je zločin otkriven, svi su se pravdali da ništa nisu znali ni vidjeli. Valjda su mislili da su tako amnestirani od bilo kakve odgovornosti.
Ostala je nejasna uloga Vojkaninog muža Milivoja u svemu ovome. Po količini suza koje je pred novinarima prolio 25. januara, kada mu je supruga uhapšena, teško je bilo naslutiti da je bio "strah i trepet" u kući. Na toj činjenici je Vojkana branila svoje postupke, ali nemoguće je da on ništa nije znao. U to sumnja i njihova najstarija kćerka Dragana, koja smatra da je i Milivoju mjesto u zatvoru.
Na osnovu njene "ispovijesti" mogu da pretpostavim da je Sanja bila žrtva seksualne eksploatacije, u koju su bili uključeni brojni najbliži srodnici, koji su njenu mentalnu zaostalost koristili za zadovoljenje strasti. I što je najgore, u tome nisu vidjeli ništa loše. Vojkana će na robiju, Milivoje na dnevnicu, a javnost će za koji dan da zaboravi ovaj slučaj, koji ne bi ni bio otkriven da nekom u Trnjanima nije proradila savjest.
