Nepostojanje reljefnih staza i zvučnih semafora razlozi su zbog kojih se slijepi i slabovidi u Doboju ne mogu sami kretati, potrebna im je pomoć personalnih asistenata, ali tu uslugu ne mogu ostvariti.
"Nažalost, naš lokalni Centar za socijalni rad još ne nudi tu uslugu pružanja personalne asistencije. Međutim, postoje neke ideje da se preko Udruženja slijepih i slabovidih organizuje servis personalne asistencije, ali naravno to je stvar o kojoj treba da se pregovara sa Fondom zdravstvenog osiguranja RS jer je to servis koji dosta košta", navodi Predrag Radojčić, predsjednik dobojskog Udruženja slijepih i slabovidih.
Iz Centra za socijalni rad kažu da znaju da je personalni asistent nasušna potreba, ne samo slijepim i slabovidim, nego i svim ostalim osobama s invaliditetom.
Prema riječima Olivere Nedić, direktorice, sredstva kojima ova institucija raspolaže su ograničena, te bi jedino preko projekata bilo moguće obezbijediti novac za takvu uslugu korisnicima.
"To bi moglo da se riješi uz pomoć mobilnog tima. To je nešto na čemu radimo. Nažalost, budžetska sredstva su takva kakva jesu i na republičkom i na lokalnom nivou, nisu nam dovoljna da možemo materijalizovati sve te potrebe, ali, evo, pokušavamo realizovati projekat koji se upravo bavi formiranjem jednog mobilnog tima uz dugoročno prisustvo u zajednici", izjavila je Nedićeva.
Osobe s invaliditetom se svakodnevno susreću sa problemima i diskriminacijom, požalila se Ljiljana Jelisić iz Udruženja paraplegičara regije Doboj, koja je imala priliku da krajem marta u Ženevi prisustvuje sjednici UN-ovog Komiteta za prava osoba s invaliditetom, na kojoj je predstavljen izvještaj o stanju u BiH.
Prvi problem sa kojim se te osobe susreću, navodi Jelisićeva, je nejednaka definicija osoba s invaliditetom.
