Službenice, advokatice, bankarke, doktorke, sve one kupuju u našim radnjama, hvale se vlasnici trgovina polovne robe, koje niču na svakom koraku, pa ih trenutno u Doboju ima 35.
"Ima jedna banka, sve žene iz te banke kupuju kod mene, samo što neće reći da je kupila u radnji polovne robe, nego da je donijela tetka iz Njemačke. Njima idu kožne čizme, bunde, sada ide nešto markirano, njima se mora odvojiti tašna i tako te stvari jer one su malo 'jače', mada ja više volim kada mi dođe prosječan građanin kao i ja", priča Amela Huskić, vlasnica "polovnjaka", jedna od rijetkih koja je pristala na razgovor.
Prva radnja polovne robe u Doboju otvorena je 2002. godine, svake naredne je otvarana još po jedna, a prava ekspanzija "polovnjaka" uslijedila je nakon katastrofalnih poplava 2014. godine.
Od tada se, prema podacima ovdašnjeg Zanatsko-preduzetničkog udruženja, sve više zatvaraju butici sa standardnom robom, a sve više je second hand radnji, pa ih je 2015. otvoreno čak jedanaest.
Za marku, dvije, tri u njima se može kupiti odjeća, obuća, ali i tehnička roba, namještaj, alat, a upravo cijena, ali i kvalitet su razlozi zbog kojih sve više Dobojlija pazari u ovim radnjama.
"Kupujem majice, hlače, trenerke, šta nađem. Obična majica, najobičnija, u trgovinama je pet KM, a ovdje je marka. Kvalitetnije je", kaže gospođa koju smo sreli dok u naselju Poljice obilazi radnje s polovnom robom.
"Kupujem brusilice, bušilice, tako to. Može se potrefiti dobra stvar, baš sam prije tri-četiri godine kupio jednu brusilicu i nije još izgorjela. Ipak u 'polovnjaku' ima markiranih, dobrih stvari", navodi Pero Jovanović.
U radnju mi dolaze kupci čak i iz Hrvatske, pohvalila se radnica jednog "polovnjaka", koja je u vrijeme naše posjete usluživala dvije djevojke koje su se čak iz Bijeljine zaputile u Doboj da obnove garderobu.
"Sada će sezona za djecu, pa će većinom tražiti dukseve, hlače, majice, rance", ispričala je radnica, koja nije dozvolila da fotografišemo radnju niti je htjela otkriti odakle stiže roba koja se nudi.
U second hand radnjama kupujem jer nemam para da kupim nešto novo, žali se Vinko Predojević, kojem nije problem što je odjeću koju kupuje neko već nosio, a kada ima priliku, kaže, pazari i tehničku robu.
"Nema se para, moramo tako. Kupio sam u 'polovnjaku' frižider i veš-mašinu i još rade. Kupovao sam i novi, ali jedva sastavi garanciju", ispričao je Predojević, koji je redovna mušterija u ovim radnjama.
Za Doboj je puno 35 "polovnjaka", kažu pojedini vlasnici, jer građani nemaju novca ni za tu robu, a zašto se trgovci odlučuju za promet polovne robe iako su nameti za sve isti, nije jasno ni u esnafskom udruženju.
"Često se i mi pitamo da li sve to prolazi kroz legalne tokove oporezivanja kod uvoza i kojim to tokovima sve dolazi, mi to ne možemo da kontrolišemo, ali očigledno da nešto postoji, neki razlog postoji da je sve veći broj takvih radnji", izjavio je Radomir Božičković, predsjednik Zanatsko-preduzetničkog udruženja.
