U Doboju nije moguće nabaviti ili popraviti ortopedsko pomagalo, žale se osobe koje ih koriste jer u ovom gradu ne postoji protetički centar koji je stalno na usluzi korisnicima.
"Sve ortopedske kuće se nalaze u Banjaluci. Jedino nam je ostao protetički centar u krugu bolnice 'Sveti apostol Luka', gdje zaposleni dolaze jednom sedmično. To je stvarno nedovoljno jer ako nam pukne pomagalo mi ne možemo hodati, moramo istog momenta potražiti pomoć da bismo riješili problem", kaže Zoran Panić, predsjednik dobojskog Udruženja amputiraca, inače korisnik ortopedskog pomagala.
Problema imaju i korisnici invalidskih kolica, ističe Nada Stuhli, predsjednica Udruženja distrofičara, jer je servisiranje elektromotornih ili sobnih kolica moguće samo u drugim gradovima.
Ali osim ovog, korisnike kolica muči još jedan problem, a to su njihove dimenzije.
"Ne možemo dobiti kolica po mjeri, znači kolica su standardna, međutim mi nismo baš osobe po standardima, ima nas nižih, viših, i onda to predstavlja još veći zdravstveni problem zbog kičme, i zbog sjedenja u njima. I ja sam jedan od tih primjera koji muku muči sa ovakvim kolicima", kazala je Stuhli.
Ona se požalila da sredstva koja Fond zdravstvenog osiguranja RS izdvaja za nabavku kolica nisu dovoljna za kvalitetna kolica zbog čega korisnici "moraju doplatiti od 700 KM do 2.000 KM na iznos od 3.800 KM po osobi".
Da bi nadležne institucije nagnali da izmijene i dopune Pravilnik o ortopedskim pomagalima, kojim bi procedure za njihovo dobijanje bile pojednostavljene, a pomagala kvalitetnija, udruženja koja okupljaju osobe sa invaliditetom pokrenula su kampanju "Ponosni na sebe".
"Želimo da postignemo da korisnik ortopedskog pomagala ne mora ići tri do pet puta doktoru. Danas imamo informacione tehnologije, baze podataka, to hodanje je bespotrebno. Jer ako je propisano da svake tri godine imamo pravo na zamjenu ortopedskog pomagala, to su bespotrebne procedure", naveo je Zoran Panić.
Milenko Tripunović, predsjednik dobojskog Saveza za sport i rekreaciju invalida, požalio se da u Doboju ne postoje obilježena parking mjesta za invalide, od lokalne zajednice su to tražili, ali je ostalo na tome.
"Ponovnim markiranjem parking mjesta nisu obilježili ta mjesta žutom bojom. Ranije je bilo na svakom parkingu po jedno mjesto, i mi smo bili zadovoljni time", kazao je Tripunović.
