Bez tumača znakovnog jezika svaki odlazak gluvih osoba u bilo koju instituciju ili ustanovu je pravo mučenje jer ne mogu da ostvare komunikaciju sa službenim licima, žale se u dobojskom Udruženju gluvih i nagluvih.
Ističu da u ovom gradu nema nijedan tumač znakovnog jezika.
"Teška je komunikacija, moram imati nekog znakovnog prevodioca. Problem je kada idem kod doktora ili kada vadim neke papire, rodni list iz opštine. Problem je nerazumijevanje šalterskih radnika ili kod doktora prilikom pregleda, ne mogu da se sporazumijem sa doktorom bez tumača", žali se Almedina Smailbašić.
"Da bih dala izjavu (medijima) ne mogu bez tumača. Drago mi je da ima prevodilac jer jednostavno nemamo takvu pomoć u komunikaciji", kaže Draga Pavlović, članica dobojskog Udruženja gluvih i nagluvih.
Njen suprug Stojan je takođe gluv, a većini osoba poput njih pomoć pri bilo kakvoj komunikaciji izvan njihovih domova pružaju uglavnom njihova djeca, ukoliko čuju i govore.
"Imamo dvije kćerke, prvi razred srednje škole i deveti razred. Obje čuju, ali mi kao gluvi nemamo nikakvu pomoć države. Teško je, borimo se", navodi Stojan Pavlović, Dragin suprug.
Zbog komunikacijske barijere gluvi ne znaju ni kako potražiti pomoć, kažu u Udruženju gluvih Kantona Sarajevo, koji su u saradnji s Ambasadom SAD u BiH pokrenuli projekat "Prevencija rodnog nasilja među gluhima u BiH", u sklopu kojeg organizuju radionice širom zemlje, pa tako i juče u Doboju.
U BiH je registrovano 40.000 gluvih i nagluvih, a samo stotinu tumača znakovnog jezika.
"Nedostaje dosta tumača, jer oni su glavna karika za pomoć. Gluhi mogu potražiti pomoć putem videopoziva, kao što su skajp ili viber, gdje oni mogu na svom znakovnom, komunikacijskom jeziku zatražiti pomoć ili je eventualno pružiti", rekla je Jasmina Hadžihasanagić iz Udruženja gluvih Kantona Sarajevo, te dodala da centri za socijalni rad uglavnom nisu povezani s udruženjima gluvih.
Uz pomoć Hadžihasanagićeve smo uspjeli uspostavili komunikaciju s gluvim osobama iz Doboja, koje su se odazvale na radionicu organizovanu u ovdašnjem "Američkom kutku".
Svi oni su se složili da je, osim problema s komunikacijom, nedostatak posla njihov gorući problem.
"Radila sam prije u Sarajevu, pa se udala u Doboj i ostala bez svih beneficija. U RS nema naknade kao u FBiH, koja iznosi 109 KM, tako da je velika razlika između Sarajeva i Doboja", požalila se Smailbašićeva.
