Umjesto da kroz prste provlače najfinije materijale i ispod svojih šivaćih mašina izvlače unikatne haljine ili kostime, dobojske krojačice najčešće sužavaju, skraćuju ili proširuju odjevne predmete, mijenjaju dugmad i rajsferšluse, a neke od njih čak mušterijama peglaju odijela i haljine pred odlazak na svadbu.
Da je danas teško naći šnajdericu, uvjerila se i Biljana Tomić, koju smo sreli u jednoj krojačkoj radnji. Ona je htjela da sašije haljinu, ali krojačica ju je odbila zato što svoju mašinu koristi samo za prepravke.
"Meni konfekcija ništa ne znači, zato što, na primjer, moram uzeti veći konfekcijski broj, a kad odem kod šnajderice, ona mi to po mojoj veličini sašije", priča Tomićeva.
Bez 25 do 30 KM kvalitetna haljina se ne može sašiti, odgovaraju šnajderice, u to, naravno, nije uključena cijena materijala od koje se ista sašije, pa zato danas većina sugrađanki radije kupuje nego što šije.
Ipak, to ne znači da naš zanat izumire, samouvjereno poručuju krojačice.
"Ja šijem, mada mislim da u gradu od svih prijavljenih radnji nema nijednog krojača da šije, možda po kućama žene to rade. Pošto se haljine sada nose, one se šiju, kostimi već slabije", priča Elena Bjelić.
Krojačica Ljubinka Mitrović dodaje da je svilu najteže obraditi.
"Teže je prepravljati, ali ja to više volim raditi. Zadnje što sam šila je bila narodna nošnja za KUD, a za mušterije su bile suknje", kaže ona.
Mušterije nekada misle da smo mađioničari, žale se šnajderice, pa njihovi zahtjevi znaju biti nerazumni.
"Najteže je mijenjati rajsferšlus na pernatoj jakni, zbog perja. Ono sipa sa svih strana. Skraćivanje posteljina je često, jastučnice se sve prepravljaju jer jastuci sada nisu standardni", pojašnjava šnajderica koja nam nije željela otkriti svoje ime, ali se pohvalila da je do rata radno iskustvo sticala u dobojskom "Modexu".
Hiperprodukcija jeftinog i (ne)kvalitetnog tekstila skoro u potpunosti je ugasila ovdašnje radnje sa metražnom robom, koncima i metalnom galanterijom, pa u Doboju danas postoji samo jedna takva.
"Dosta je metraža bilo te 2000, kada sam otvorila bilo je nas sedam-osam. Smanjila se kupovna moć, smanjio se i broj usluga. Teško je sada reći idite kod tog krojača. A najviše je poslije poplave zatvoreno metraža", kaže Nevenka Dukić, te dodaje da se u njenoj radnji ljeti traži viskoza, a u jesen štof.
Čitaoci reporteri
Podjelite sa ostalim našim čitaocima ono što svakodnevno vidite, sa čime se susrećete, vaše utiske sa putovanja, neobične sutuacije kojima ste prisustvovali i zabilježili ih svojim foto-aparatom tokom ljetovanja, zimovanja, izleta... Pišite nam na našu email adresu:
