Vosak, šaraljke, lukovina, jaja, sve to su članice Zavičajnog kluba "Izvor" pripremile kako bi najmlađim članovima pokazale kako su se na području od Sarajeva do Zenice nekada ukrašavala jaja.
Sedam dana prije Vaskrsa, odnosno na praznik Cvijeti one su organizovale radionicu šaranja jaja na način kako su to činile njihove majke i bake, koje su devedesetih godina prošlog vijeka raseljene na područje Doboja.
Rada Janjušić priznala je da 25 godina nije vidjela šaraljku, ali ju je njen stric obradovao i napravio jednu kojom je spretno ukrašavala tek kuvano jaje, koje će potom ofarbati u lukovini.
"U šaraljku se stavi pravi vosak, svijeća treba biti kupljena u crkvi, rastapa se vosak na svijeći, povlači se po jajetu. Naravno, nekada to bude malo razmazano, ali svi pamtimo te šare iz djetinjstva", priča Janjušićeva.
Teško je nabaviti dobru šaraljku, kaže Mirjana Šarčević, koja je za ovu priliku posudila tu drvenu spravu. Motive nije pozajmljivala jer ih je u svojim sjećanjima donijela kada je raseljena u Doboj.
"Gotovo svaka šara ima određeni naziv. Osnovni motiv je krst. Polovica jajeta se prekrsti i onda se dodaju određene šare", rekao je Dragiša Bodiroga, te istakao da radionica ima edukativni karakter.
U ukrašavanju jaja osim iskusnih članica okušali su se i najmlađi članovi "Izvora".
"Nije teško, počeo sam da učim šaranje od četvrte godine. Nekada sam lijepio sličice na jaja, ali mi je ovo ipak zanimljivije. Sada šaram, crtam krst i oko njega vinovu lozu", pojasnio je devetogodišnji Mihajlo Bodiroga.
Srbi raseljeni sa područja sarajevsko-zeničke regije ljubomorno čuvaju tradiciju i običaje krajeva iz kojih su došli u Doboj, ali su svjesni da njihovi potomci prihvataju i ono što krasi područje u koje su se naselili. Kao što su nekada, tako i sada, kažu raseljeni, vaskršnja jaja obavezno poklanjaju komšijama druge vjere. Raseljeni iz zeničkog kraja ističu da su od svojih komšija islamske vjere dobijali kurbansko meso, a oni su njima za Vaskrs poklanjali onoliko jaja koliko neko domaćinstvo ima članova.
