Zanatske radnje nekada su se mogle vidjeti na svakom koraku, danas se mogu prebrojati na prste. Brijačnica Dobojlije Elvida Unkića, koja radi po tradicionalnom sistemu, jedina je u gradu.Zanatske radnje nekada su se mogle vidjeti na svakom koraku, danas se mogu prebrojati na prste. Brijačnica Dobojlije Elvida Unkića, koja radi po tradicionalnom sistemu, jedina je u gradu.
Kako nam ovaj pedesetogodišnji berberin priča, posao brice obavlja više od dvije decenije. Iako su taj stari zanat preplavili moderni frizerski saloni, svoju berbernicu, u kojoj su osnovna sredstva za rad britva i žilet, ne planira kaže da mijenja i osavremenjuje.
- Eh, te lijepe osamdesete se ne mogu porediti sa današnjim vremenom, kada je posla sve manje. Kada sam završio zanat za frizera radio sam u državnoj firmi, u kojoj je radilo nekoliko frizera, i svi smo imali pune ruke posla, učili smo od najboljih majstora. Svijet se tada više kretao, više družio, a brijačnice su bile glavna mjesta muških druženja, gdje su saznavale novosti i komentarisale društvene pojave, danas toga nema, priča naš sagovornik.
Prema riječima ovog čuvara starog zanata, Brijačnicu uglavnom posjećuju starije osobe, dok mladi na vrata ove zanatske radnje više zakucaju iz radoznalosti kako je to nekada izgledalo.
- Brice su izgubile smisao u vremenu, sada se sve radi mehanički. Ja sam i nakon toliko godina ostao dosljedan ovom tradicionalnom načinu šišanja i brijanja zato što sam to oduvijek želio da radim. Iz Medicinske škole sam se prebacio na ovaj zanat, iako u mojoj porodici gotovo svi nose bijele mantile, kaže Elvid.
Vještim rukama ovog starog majstora godinama se povjerava i Hasan Balić iz Šija, koji nam kroz smijeh otkriva da nema povjerenja u „novopečene“ zanatlije da mu oko usta i guše rade.
- U Brijačnicu kod majstora Unkića dolazim desetak godina, u njega imam povjerenje, uslužan je i dobro radi svoj posao. Imam osjetljivu kožu, kada bih se obrijao električnom mašinicom, napravio bih kraste po licu, a ovako kada me sredi stari majstor ne moram da brinem za posljedice, priča Balić kojeg smo zatekli na stolici kako se uređuje, nakon čega ga, kako kaže, čeka pivo kod komšije.
Ovu radnju posjećuje kaže jednom sedmično, a usput obavi i druge poslove u gradu.
Makaze i britvu Elvid kaže neće ostaviti sve dok ga zdravlje služi. Zahvaljujući zadovoljnim stalnim mušterijama, uspijeva se kaže ponešto i zaraditi, dok plati zakup prostora i ostale troškove, mjesečna primanja ovog tradicionalnog brice u gradu svedu se na oko 400 KM.
