Od 205 osnovnih škola, koliko ih ima na području RS, logopedi rade samo u njih 10, što je nedovoljno s obzirom na to da je sve više mališana koji imaju problema sa mucanjem i drugim glasovno-govornim poremećajima.
Stručnjaci ističu da zbog nedostatka ovog kadra na tržištu rada tek svaka 20. osnovna škola u RS ima logopeda. Da je situacija alarmantna, potvrđuje i podatak Republičkog pedagoškog zavoda da nijedna osnovna škola na području dvije velike regije, banjalučke i prijedorske, nema logopeda.
Nastavni kadar u školama RS jedinu vrstu pomoći u inkluzivnom nastavnom procesu dobija od mobilnog tima defektologa koji je zadužen za pružanje podrške svim ovim ustanovama.
Inspektor i prosvjetni savjetnik za specijalnu nastavu i inkluziju u Republičkom pedagoškom zavodu Dijana Pešić naglašava da su logopedi neophodni u svim osnovnim školama širom Srpske.
– Osim u školama, logopedi su potrebni i u domovima zdravlja, ambulantama porodične medicine, zavodima za rehabilitaciju i drugim zdravstvenim ustanovama, a sve kako bi njihove usluge bile dostupne svim građanima, posebno za potrebe rane identifikacije i tretmana – rekla je Pešićeva.
Ističe da, što se tiče najmlađih stanovnika Banjaluke koji imaju problema sa smetnjama u govorno-jezičkom razvoju, pomoć mogu potražiti od logopeda Centra za vaspitanje i obrazovanje i rehabilitaciju slušanja i govora.
– S obzirom na to da nemamo zaposlene logopede u svim školama koji bi mogli da vrše dijagnostiku govorno-jezičkih poremećaja, nemamo ni tačne podatke. Očekujemo da najmanje deset odsto učenika u RS odstupa od uredne linije razvoja govora i jezika – rekla je Pešićeva koja je do prije nekoliko godina bila jedini logoped u Banjaluci i to u OŠ “Georgi Stojkov Rakovski”.
Psiholog u banjalučkoj OŠ “Branko Ćopić” Marijana Zeljković ističe da je logoped i te kako potreban ovoj ustanovi, jer se broj mališana sa smetnjama u govoru povećava.
– Prilikom testiranja djece za prvi razred ove godine primijetili smo da čak 40 odsto mališana ne izgovara sve glasove. Neki od njih su na tretmanu, dok ima djece koja još nisu ni posjetila logopeda – rekla je Zeljkovićeva.
Jasminka D., majka dvanaestogodišnjeg Marka koji se sa problemom mucanja bori od četvrte godine, kaže da njen sin na mucanje gleda kao na svoj najveći problem u životu.
– Zbog toga se, posebno sad kad ulazi u pubertet, često povlači u sebe i izbjegava druženja. Mucanje mu takođe zadaje problem i u školi kada često zbog njega zna da “zablokira” – rekla je Jasminka dodajući da njen sin nikad nije posjetio logopeda, koji bi mu pomogao da savlada jezičke prepreke, jer ga u školi u koju on ide nema.
Da je, nažalost, ovaj dječak samo jedan od mnogih koji imaju različitih problema prilikom govorne komunikacije, potvrđuje i učenica četvrtog razreda jedne banjalučke osnovne škole Jelena P. I ona se, kako kaže, zbog mucanja, koje je najizraženije u trenucima kada je uplašena, često povlači u sebe i ne želi da priča kako ne bi izazvala podsmijeh kod svojih drugara.
Škole u kojima rade logopedi:
OŠ “Rade Marjanac” Strojice
OŠ “Desanka Maksimović” Doboj
OŠ “Milan Rakić” Doboj
OŠ “Petar Kočić” Doboj
OŠ “Sveti Sava” Doboj
OŠ “Obudovac” Šamac
OŠ “Sveti Sava” Nevesinje
OŠ “Jovan Jovanović Zmaj” Trebinje
OŠ “Vuk Karadžić” Trebinje
OŠ “Sveti Vasilije Ostroški” Trebinje
