U objektu bivšeg Doma kulture u dobojskom naselju Usora krajem prošle godine otvorena je fabrika za proizvodnju gornjeg dijela obuće „Mitrović“ u kojoj trenutno radi šezdesetak radnika. Prema najavama vlasnika preduzeća, u narednom periodu ukoliko finansijske mogućnosti dozvole, u planu je proširenje pogona i zapošljavanje nove radne snage.
- Trenutno radimo na izradi 36 artikala modne ženske sandale. Radimo sve vrste obuće, za mušku i za žensku kolekciju. Najveći problem je što uporedo sa poslom obučavamo i kadar za ovu djelatnost. U pogonu trenutno radi oko šezdeset radnika, od tog broja oko osamdeset odsto njih je na obuci, i to nam usporava posao.Sa ovim brojem radnika trebali bi raditi negdje oko 500, 600 pari dnevno, ali mi za sada dostižemo pola od tog broja, rekao je Mitrović.
On kaže da se obuća montira u slovenačkoj fabrici obuće „Intral“ u Gračanici, nakon čega se izvozi za Italiju, i to je jedino tržište za sada za koje Mitrović proizvodi. Ukoliko finansijske mogućnosti dozvole , u narednom periodu ima u planu da proširi pogon u kojem bi radio kompletnu proizvodnju.
- Kada dođe ljepše vrijeme imam u planu da proširim prostor u kojem sada boravimo, ubacim montažu, te da radimo kompletnu proizvodnju. Ukoliko sve to uspijem isfinansirati, do sljedeće zime planiram angažovati do 150 radnika, kaže vlasnik fabrike.
Svjetlana Božić iz Doboja po zanimanju je ekonomski tehničar, ali se prekvalifikovala i za krojačkom mašinom radi gotovo deset godina.
- Prije nekoliko dana sam počela da radim u ovoj fabrici, štepam „lica“. Ranije sam radila u drugim obućarskim preduzećima. Onaj ko hoće da uči i radi, ovaj posao može brzo da savlada. Meni nije trebalo puno vremena da naučim raditi za šivaćom mašinom, iako sam učila za drugi posao, priča Svjetlana.
U dobojskoj fabrici obuće zaposlenje je našao i ratni vojni invalid, Mitar Popović koji se i prije rata, kako kaže, susretao sa poslovima u obućarstvu, u Tuzli. Radi za mašinom za krojenje, i za sada je tvrdi zadovoljan uslovima rada.
- Posla ima, ja lično sam zadovoljan. Gdje god sam predavao za posao, sumnjali su u moj rad, zato što sam RVI. Kada se umorim od stajanja, odmorim malo i ponovo prionim za posao. Radimo osam sati dnevno, imamo dvije pauze, po potrebi ostanemo pola sata, sat duže. Kada ima dogovora između poslodavca i radnika sve se može, prepričava Popović dok kroji.
Prilikom otvaranja fabrike u zgradi bivšeg Doma kulture u naselju Usora, Mitrović kaže imao je podršku grada Doboja, koji je povoljno iznajmio poslovni prostor te pomogao opremanje objekta.
Prije Doboja, Mitrović je ovaj posao obavljao je u Šamcu. Nakon samo sedam dana rada, pogon je potopljen u majskoj poplavi 2014.godine. Zbog boljih uslova i povoljnijeg poslovnog ambijenta, posao je kaže odlučio da prenese u Doboj.
