- Slaviša Pavlović Urednik
- Društvo
- Pregleda: 2043
DOBOJ - DA SE JA NEŠTO PITAM Najpre moramo da izbacimo đubre
Na njegovim ulicama možete sresti pješake i vozače. Pješaci su najsrećniji među dobojskim nesrećnicima. Ali samo ako je riječ o pojedincima. Već kad se nalaze u parovima, Dobojlije umiju da postanu opasni, o većim grupama da ne govorim. Međutim, kada landraju okolo bez potrebe da se pred nekim dokazuju, oni unaokolo zjevaju poput predškolaca, pokušavajući u paklenom šarenilu dobojskih otužnih fasada, ulove neku uspomenu iz doba kada je Doboj bio normalniji i kada je život bio srećniji; a ako nisu iz Doboja, tada gledaju preko zidina njegovih oronulih zgrada, ka nebu, prisjećajući se koliko je samo lepo, plavo i nedostižno, naročito kada je ispod takva tuga, kao što je dobojska.

