Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske je više nego dobro razriješio zločin u kojem su policajci iz specijalne jedinice sa saradnicima ukrali oko milion konvertibilnih maraka. Međutim, još niko nije razriješio kuda su preusmjerene na desetine milijardi donacija namijenjenih svima u Bosni i Hercegovini. Na tome su u dva saziva, prije aktuelnog, radile komisije Parlametarne skupštine Bosne i Hercegovvine. U aktuelnom sazivu o tome nema pomena. Svi o tome danas ćute, a kad god se ukaže prilika, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske se pokušava staviti u negativnu konotaciju.
Ognjen Tadić je povodom napada na policiju u Zvorniku progovorio kao poklonik Bakira Izetbegovića, zadojenog idejama „Islamske deklaracije“. Pokušao je Tadić da Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske okrivi za prekomjernu upotrebu sile. Pogriješio je, ali se nije pokajao. Znači, radio je to namjerno, zapravo zlonamjerno.
Napad na premijera Srbije u Srebrenici poprilično je rasvijetljen baš od Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, ali niko na to ne obraća pažnju. Kada ukaže na opasnost od tzv. „spavača“ islamske države, ni to se ne priznaje na nivou Bosne i Hercegovine, iako su tamo čelni ljudi Saveza za promjene, ministar Mektić i direktor Sipe. Loše se na tom nivou tretiraju i prijave ratnih zločina nad Srbima. Naprotiv, Pandurevićeva smatra da se može pouzdati u organe Bosne i Hercegovine, tužilaštvo i sud. A može li?!
Ministar Mektić se počinje ozbiljnije baviti paralelnim džematima u Islamskoj vjerskoj zajednici, nakon inicijative uvaženog efendije Kavazovića, reisuleme. To je za pozdraviti. Ali, zar nije ozbiljnije trebalo stati iza gospodina Kebe kada je prijavio odgovorne ljude za zločine koje su počinili džihadisti?
Promptno napadate vi iz Saveza za promjene Dodika, Zupca, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske, Stevandića i druge. Vidi se da ste željni što bržeg njihovog postradanja. Radite to sa ljudski nedozvoljenom dozom sladostrašća i kao da želite da se dopadnete nekome. Ne ostaju vam oni dužni, ali se u njihovom djelovanju jasno opaža briga za Republiku Srpsku. Kod vas, u Savezu za promjene, ne postoji osjećaj kada treba suzbiti sladostrašće i dopadljivost nekome (Bakiru, Americi-Kormakovoj ili ko zna kome) i početi štititi interese otadžbine. Narod se toga plaši više od ekonomske bijede koja ga je snašla. A brat-bratu, ima i vaše odgovornosti za ekonomsku bijedu (Ivanić, Čavić, Šarović i dr.).
Opravdano je smijeniti Milanka Mihajlicu, kojeg kompenzaciona lista dovodi u NSRS, a ne glasačka prevaga. Nikada ga nisam čuo da je išta lijepoga progovorio o institucijama Republike Srpske. O kritici institucija Bosne i Hercegovine on ćuti kad treba govoriti, ali govori kad treba da se slika. Ako zbog njega nećete da radite svoj posao, nemojte primati nadoknadu za taj dio posla. Narod je rekao svoje. Samo je izbor Ivanića djelimično rezultat manipulacije sa „glasovima iz vreće“ (to je naša formula inženjeracije izbora). Papci su dio folklora. Ta riječ je pomenuta u žargonu određene zatvorene grupe. Onaj ko ju je registrovao, sigurno je počinio krivično djelo. Teško bi se to moglo reći za onoga ko ju je izgovorio.
Papci ostaju papci. Bezbjednost se ne smije podrediti parcijalnim interesima grupa i pojedinaca koji su poželjeli vlast. Milanko Mihajlica bi za malo vlasti srušio nekoliko ljudi i bar jednu instituciju Republike Srpske. To je, ljudski i narodski gledano – nedopustivo.
Mr Vojislav Radišković dipl.ekonomista
Doboj, na Bogojavljenje 2016.
