OTVORENO PISMO: Oproštaj od prijatelja

Podstaknut nemilim događajem, imam želju da kao prijatelj i direktor JU Ugostiteljske i trgovinske škole, napišem nekoliko riječi o pokojnom Spasoju Vasiljeviću. U proteklih dvadeset godina sa mojim kolegom, mojim komšijom, mojim prijateljem izgradio sam jedan poseban odnos. Svakako, to nisam uradio samo ja nego i on, naš Spale, čovjek koji je uvijek imao vremena i riječi za svakoga. Imati takvog prijatelja je bogatstvo.

Njegov odlazak će u svakom pogledu ostaviti veliku prazninu. Za mene i za sve nas koji smo ga poznavali to je strašan gubitak. Mi, koji smo ga poznavali privatno, ćemo ga pamtiti kao pouzdanog prijatelja, spremnog da pomogne, nekoga ko je bio veoma privržen porodici i dobar hrišćanin, u smislu njegovanja najizvornijih hrišćanskih vrijednosti. Bio je čovjek, koji ni kada je bio povrijeđen, nije dolazio u iskušenje da bilo koga ogovara. Imao je strpljenja da sasluša tuđe probleme i da pomogne u mjeri u kojoj je to bilo moguće. O tome svjedoči i veoma širok krug ljudi sa kojima je komunicirao, koji su ga rado pozivali da sa njim podijele svoju svakodnevicu, vrlo često probleme, a i radosne trenutke.

Ostaće mi osjećaj da je mnogo više davao, nego što mu se vraćalo, međutim on se nikada nije žalio. Zajedno smo odgledali u kafanama bezbroj utakmica i radovali se pobjedama naših timova. On se razumio u tu sportsku problematiku mnogo bolje od mene, a ja sam mnogo bolje znao da se nerviram. Zajedno sa kolegom Draganom Marićem, tadašnjim direktorom Ekonomske škole u Doboju, smo prkosili posljedicama poplave iz 2014. U opštem haosu smo zajedno sa kolegama profesorima neprekidno radili po pola dana na sanaciji štete u zajedničkoj zgradi koju dijele četiri srednje škole, a drugu polovinu vremena na sanaciji zgrade u kojoj stanujemo. Jednog od tih dana nam je naš Spale, takav kakav je bio, uvijek ozbiljan, naizgled krut, sa dječačkom radošću povjerio da je uspio da „ušvercuje“, za nas u tom trenutku prvu cisternu vode za piće. Radovali smo se i smijali, jer je to bilo netipično za njega, kod kojeg je sve uvijek moralo da bude po propisu. Nakon poplave smo u adaptiranoj garaži, u zgradi u kojoj stanujemo, gledali svjetsko prvenstvo u fudbalu gdje smo imali različite favorite. Ostaće mi u sjećanju njegovo razočarenje što su u finalu „moji“ pobijedili, a „njegovi“ izgubili, pri čemu ni jedni ni drugi nisu bili nešto posebno „naši“.

Profesionalno, kolega Spasoje Vasiljević je spadao u onaj dio odabranih vjernika profesije, kojima ništa nije bilo teško da urade za učenike, njihove roditelje, za kolege i za zajednicu. Bio je zaista rijedak slučaj direktora škole, izuzetno posvećenog svom poslu. Meni nije nikada bilo teško da priznam i da to naglasim. Bio je veoma aktivan i u saradnji sa lokalnom zajednicom i sa institucijama obrazovanja, do kraja posvećen sistemu, ne vodeći uopšte računa da li mu sistem adekvatno uzvraća i ne tražeći u svom angažmanu vlastitu računicu. Sa aspekta današnjeg, ubrzanog i sve manje sa emocijama povezanog načina funkcionisanja u društvu, reklo bi se da se trošio bezrezervno i previše.

Veliki čovjek i veliki profesionalac. Istovremeno tradicionalan i savremen, nesebično se trudio da njegova škola, i uopšte školstvo naše regije bude u korak s vremenom. Zbog toga je njegov odlazak veliki gubitak za ovu našu časnu profesiju. Iz vremena kada sam kao profesor radio u Saobraćajnoj i elektro školi imam takođe prijatna sjećanja na Spasoja kao pretpostavljenog, veoma odgovornog, strpljivog i dobronamjernog.

Privilegiju da više kažu o saradnji sa direktorom Vasiljevićem i neizbrisivom tragu koji je ostavio kao dugogodišnji direktor, bih prepustio kolegama koji još uvijek rade u Saobraćajnoj i elektro školi. Posljednjih skoro deset godina smo sarađivali kao direktori škola, gdje se on isticao kao dugogodišnji predsjednik Aktiva direktora na regiji, kao predsjednik Udruženja direktora srednjih škola Republike Srpske i kao pouzdan saradnik Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske i Republičkog pedagoškog zavoda.
Bila nam je velika privilegija sarađivati s njim, ostaje nam tuga koja se ne da izmjeriti, a kao utjeha samo vjerovanje da je otišao na neko bolje mjesto. On bi sigurno pozdravio da se školska godina privede kraju u skladu sa propisanim rokovima. Počivaj u miru dragi prijatelju.

Predrag Pašić, profesor njemačkog jezika i književnosti,
direktor JU Ugostiteljska i trgovinska škola

Trenutno stanje na graničnim prelazima donosi Auto-moto savez Republike Srpske

Stanje na graničnim prelazima možete pratiti UŽIVO i putem aplikacije za Android Auto-moto saveza Republike Srpske!