Doboj je dobio presudu u predmetu izborne prevare sa biračkog mjesta 038B002 – ŽTP, vezanu za lokalne izbore održane 15. novembra 2020. godine. Optuženi su bili članovi biračkog odbora, a teretilo ih se da su, po dogovoru, evidentirali glasanje i za one koji nisu glasali – čime je, prema optužnici, izbornom rezultatu “dodato” glasova. Sud je na kraju donio oslobađajuću presudu.
I tu dolazimo do tačke koja mora biti kristalno jasna svakome ko ovo čita: oslobađanje u ovom slučaju nije “pečat poštenja”, nego pečat nemoći optužbe da dokaže ono što je i sama presuda prepoznala kao ozbiljan problem.
Jer presuda ne govori o sitnim, bezazlenim propustima. Sud navodi da se uz ime birača Đ. N., koji je prema izvodu iz matične knjige umrlih preminuo prije izbora, u biračkom spisku pojavio potpis. Sud prihvata i iskaz svjedokinje D. P. da ona nije glasala, a da se uz njeno ime takođe nalazi potpis. To nisu “administrativne greške”. To su indicije koje ukazuju da je birački spisak korišćen na način koji dovodi u pitanje zakonitost glasanja.
Međutim, uprkos ovakvim činjenicama, sud oslobađa optužene jer tužilaštvo nije uradilo ono što mora uraditi ako želi presudu: nije dokazalo ko je tačno potpisivao, ko je izdao listić, ko je kontrolisao identitet, niti kako su te radnje dovele do konkretne izborne koristi. Sud otvoreno konstatuje da se krivica ne može zasnivati na pretpostavci da su optuženi krivi “samo zato što su bili birački odbor”, niti na opštoj tvrdnji o “prethodnom dogovoru” bez jasnih i konkretnih dokaza.
Drugim riječima: sud nije rekao da nepravilnosti nema – rekao je da nema dokaza ko ih je izvršio. A to je ogromna razlika. U javnosti će ovakva presuda zvučati kao “niko nije kriv”, ali suština je drugačija: postoje ozbiljne sumnje i indicije, ali one nisu pretvorene u dokaz.
Ako se u biračkom spisku pojavi potpis pored imena preminulog birača, to je trenutak kada institucije moraju reagovati precizno i bez greške. Ovdje je ključni problem što tužilaštvo nije izvelo osnovne dokaze koji bi povezali nepravilnosti sa konkretnim licima. Nije dokazano ko je potpisao, nije dokazano kako je listić izdat, niti da je sporni glas uopšte postojao u izbornom rezultatu.
Zato ova presuda ima težinu veću od samog predmeta: javnost dobija potvrdu da su nepravilnosti postojale, ali ne dobija odgovornost. Ako postoji potpis u ime preminulog čovjeka, a nema krivca, onda problem nije samo u jednom biračkom mjestu – nego u načinu na koji se takvi slučajevi istražuju i dokazuju.
Ovakav ishod ne oslobađa sumnju – nego je ostavlja da postoji bez odgovora. Ne zato što sud nije htio da presudi, nego zato što optužba nije bila dovoljno jaka da izdrži sudsku provjeru.
Na kraju ostaje suština ove presude: nepravilnosti su evidentirane, ali tužilaštvo nije dokazalo ko za njih odgovara. I dok god se takvi predmeti vode bez čvrstih dokaza i precizne optužbe, svaka naredna sumnja u izbore biće jača od povjerenja u institucije.
***
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
Čitaoci reporteri
Podjelite sa ostalim našim čitaocima ono što svakodnevno vidite, sa čime se susrećete, vaše utiske sa putovanja, neobične sutuacije kojima ste prisustvovali i zabilježili ih svojim foto-aparatom tokom ljetovanja, zimovanja, izleta... Pišite nam na našu email adresu:
