Doboj, grad koji se dugo vremena percipirao kao privredni i infrastrukturni oslonac regije, sve češće se u javnosti opisuje kao „muzej nedovršenih projekata“. Iako na papiru spada među razvijenije jedinice lokalne samouprave, stvarnost na terenu ukazuje na sasvim drugačiju sliku – onu koja otkriva devastaciju, zapuštenost i izostanak strateškog razvoja.
Nekadašnji simboli ovog grada – Dom vojske, zgrada opštine, sportska dvorana, pa čak i čitava industrijska zona – više ne postoje. Većina nekadašnjih privrednih giganata je ugašena, a fabrike i preduzeća koja su preživjela rat, nisu preživjela privatizaciju. Radna mjesta koja su nekada bila u Bosanci, Trudbeniku i Energoinvestu, danas se traže u Tešnju i inostranstvu.
Umjesto da se sjever i centar grada revitalizuju, pažnja lokalne vlasti je sve više usmjerena ka južnim kvartovima, gdje se razvija stanogradnja. Iako je rast broja novih stambenih objekata prezentovan kao pokazatelj razvoja, postavlja se pitanje – ko će u tim stanovima živjeti, kada grad konstantno bilježi odlazak mladih i opadanje broja stanovnika?
Spisak započetih, ali nikad završenih ili čak nikad ozbiljno pokrenutih projekata sve je duži. Centralna sportska dvorana, koja je podignuta na mjestu prethodne potpuno funkcionalne zgrade, i dalje čeka završetak, iako su rokovi odavno prošli. Centar za kulturu, čija izgradnja je obećana prije tri godine, i dalje je samo gradilište bez konkretnog napretka. Više puta najavljivana izgradnja centralnog spomen-obilježja poginulim borcima nije ni počela, iako je od završetka rata prošlo tri decenije.
Grad je zadužen do mjere da se novi krediti uzimaju kako bi se vraćali prethodni dugovi. Takva praksa ne nagovještava razvoj, već dugoročnu finansijsku nestabilnost.
Problemima se tu ne nazire kraj. Izborne nepravilnosti, nedostatak urbanističkog plana, neregulisane zajednice etažnih vlasnika, otpadajuće fasade i divlji urbanizam postali su svakodnevnica. Nema efikasnog sistema održavanja zgrada, a polovina zajednica etažnih vlasnika nije ni formalno organizovana. Održavanje objekata se ne sprovodi u skladu sa zakonom, što je direktan pokazatelj institucionalnog kolapsa u upravljanju gradskim prostorom.
Osim fizičke degradacije, Doboj se suočava i s tišom, ali pogubnijom krizom – demografskom. Podaci govore više nego jasno: između dva popisa, broj stanovnika se smanjio za oko osam hiljada. Pad nataliteta i migracije dodatno pojačavaju ovu tendenciju. U posljednje četiri godine, broj učenika upisanih u prvi razred osnovnih škola opao je s 490 na 461.
Dok gradska vlast govori o izazovima i planovima, sve više građana govori o napuštanju. Mladi u koferima traže svoju budućnost u Austriji, Njemačkoj, Sloveniji. Svi, čini se, u potrazi za gradom koji nudi više od obećanja, od praznih gradilišta i betonskih skeleta.
Doboj ne mora biti grad slučaj. Ali, da bi se promijenio pravac, neophodno je više od svečanih govora i maketa – potrebna je politička volja, stručnost, odgovornost i istinsko uključivanje građana u procese odlučivanja. Dok se to ne desi, ostat će grad koji ruši više nego što gradi i koji izvozi ono najvrednije što ima – vlastitu budućnost.
{youtube}5TItf9ISo5E|500|400|{/youtube}
Čitaoci reporteri
Podjelite sa ostalim našim čitaocima ono što svakodnevno vidite, sa čime se susrećete, vaše utiske sa putovanja, neobične sutuacije kojima ste prisustvovali i zabilježili ih svojim foto-aparatom tokom ljetovanja, zimovanja, izleta... Pišite nam na našu email adresu:
Trenutno stanje na graničnim prelazima donosi Auto-moto savez Republike Srpske
Stanje na graničnim prelazima možete pratiti UŽIVO i putem aplikacije za Android Auto-moto saveza Republike Srpske!
