U demokratskom svijetu, skupštine – bilo lokalne, entitetske ili državne – moraju biti otvorene za javnost, snimane, direktno prenošene i dostupne svakom građaninu. To nije luksuz, već osnovni standard odgovornosti izabranih predstavnika prema onima koji su ih birali.
U Doboju, međutim, svjedočimo upravo suprotnom. Vladajuća struktura godinama radi na tome da Skupštinu grada pretvori u zatvoreni krug poslušnika, daleko od očiju javnosti. Ulazak nezavisnim medijima se otežava, snimanje se zabranjuje, a informacije pažljivo doziraju putem medija pod političkom kontrolom.
Na posljednjoj sjednici Skupštine jednoj televizijskoj ekipi je onemogućeno da snima sjednicu. Odbornik Miroslav Borojević pobunio se zbog te zabrane i reagovao na način koji je predsjednik Skupštine protumačio kao opstrukciju rada – te je, prema Poslovniku, donio odluku o njegovom udaljavanju iz sale.
Iako formalno pokrivena procedurom, ova situacija otvara daleko važnije pitanje: zašto je uopšte zabranjeno prisustvo kamere u skupštinskoj sali? Zašto u 2025. godini rad izabranih predstavnika nije direktno prenošen? Zašto građani ne mogu vidjeti ko i kako govori i odlučuje u njihovo ime?
Zbog svega navedenog, odbornik Borojević se, očekivano, obratio Misiji OSCE-a u Bosni i Hercegovini – organizaciji koja već decenijama tvrdi da promoviše demokratiju, transparentnost i odgovorno upravljanje. U pismu i direktnom razgovoru sa predstavnikom Terenskog ureda u Banjoj Luci, iznio je konkretne navode o ograničavanju pristupa medijima i postupanju prema izabranim predstavnicima.
Odgovor koji je dobio od OSCE-a bio je krajnje razočaravajući. Iako su naveli da pomno prate situaciju i da su pitanja koja je istakao “relevantna za širi kontekst dobrog upravljanja”, Misija se odmah ogradila: njihov mandat, kažu, ne uključuje mogućnost intervencije u pojedinačne slučajeve. Drugim riječima – dokumentovaćemo, ali nećemo djelovati.
Umjesto podrške, Borojević je dobio ono što su mnogi građani već prepoznali kao tipičan odgovor međunarodnih misija: “Pomno pratimo”, “zalažemo se”, “preporučujemo pravne mehanizme”. Ukratko – prebacivanje odgovornosti.
A stvarna odgovornost je vrlo jasna: u Doboju se guši javnost rada lokalne vlasti. Snimanje se zabranjuje, iz sale se izbacuju oni koji se pobune, a medijima se šalje poruka da nisu dobrodošli. I sve to prolazi bez ozbiljnog otpora međunarodnih posmatrača.
Oni koji vladaju Dobojem godinama koriste javne resurse i skupštinsku većinu da stvore politički prostor bez javnosti. U tom prostoru, sve što odudara – bilo to nezavisni medij, kritički nastrojen odbornik ili glas građana – doživljava se kao prijetnja. Takvi se, kako to već biva, proglašavaju “stranim plaćenicima” i “izdajnicima”, dok se istovremeno sve čini da se prava izdaja – ona javnog interesa – prikrije tišinom i cenzurom.
Niko razuman ne osporava pravo predsjednika Skupštine da vodi sjednicu prema Poslovniku. Ali svi bi morali postaviti jedno jednostavno pitanje: zašto se skupština jednog grada u demokratskom društvu vodi iza zatvorenih vrata?
Ako demokratija ne može da podnese prisustvo kamere – onda to nije demokratija.
A građani Doboja imaju pravo da znaju šta se u njihovo ime dešava.
Čitaoci reporteri
Podjelite sa ostalim našim čitaocima ono što svakodnevno vidite, sa čime se susrećete, vaše utiske sa putovanja, neobične sutuacije kojima ste prisustvovali i zabilježili ih svojim foto-aparatom tokom ljetovanja, zimovanja, izleta... Pišite nam na našu email adresu:
Trenutno stanje na graničnim prelazima donosi Auto-moto savez Republike Srpske
Stanje na graničnim prelazima možete pratiti UŽIVO i putem aplikacije za Android Auto-moto saveza Republike Srpske!
