Ono što se trenutno dešava u Republici Srpskoj više nema veze s politikom u demokratskom smislu te riječi. Ovo je otvorena demonstracija sile nad Ustavom, institucijama i zdravim razumom, vođena strahom vladajuće strukture od gubitka vlasti. SNSD i njegov lider su, suočeni s mogućnošću političkog poraza, odlučili da ne priznaju pravila igre – već da ih pregaze.
Najnovija epizoda sa „ostavkom“ Save Minića, koja to suštinski nije, predstavlja vrhunac političkog cinizma. Riječ je o loše prikrivenoj prevari u kojoj se ista osoba, nakon fingiranog povlačenja, planira vratiti na istu funkciju, samo kako bi se stvorio privid zakonitosti. Ne stvarne, već politički korisne.
Kada vlast sama sebi piše Ustav
Prvo imenovanje Save Minića bilo je protivno Ustavu Republike Srpske. Ta činjenica je jasna, poznata i nesporna. Mandatara je predložio čovjek koji u tom trenutku nije imao ustavno pravo da to učini. Umjesto da se greška ispravi, vlast je odlučila da je ignoriše.
Danas, kada prijeti odluka Ustavnog suda BiH, SNSD pokušava da izvede ono što bi se u svakoj uređenoj državi nazvalo institucionalnom prevarom: da neustavno pretvori u „ustavno“ pukom procedurom, bez suštine, bez odgovornosti i bez stida.
Ovo nije rekonstrukcija Vlade. Ovo nije politička reforma. Ovo je pokušaj da se tragovi kršenja Ustava prekriju administrativnim dimom.
Panika kao politički program
Zašto tolika žurba? Zašto toliki strah? Odgovor je jednostavan – izbori.
Ponovljeno glasanje 8. februara i mogućnost da opozicioni kandidat Branko Blanuša potvrdi pobjedu predstavljaju noćnu moru za SNSD. Jer, u tom slučaju, nova politička realnost mogla bi srušiti cijelu konstrukciju neustavne vlasti.
Ako bi novi predsjednik Republike Srpske dočekao odluku Ustavnog suda o neustavnosti Vlade, imao bi pravo da imenuje novog mandatara. A tada bi se pokazalo koliko su koalicioni partneri SNSD-a zaista lojalni, a koliko spremni da spašavaju vlastitu političku kožu.
Zato se sada sve radi na brzinu. Zato se institucije koriste kao alat, a ne kao korektiv. Zato se Ustav tretira kao smetnja, a ne kao temelj.
Saučesnici u tišini
U cijelom ovom procesu, posebnu ulogu igraju oni koji sve to omogućavaju – od skupštinskog rukovodstva do koalicionih partnera koji ćute i glasaju. Ali postoji još jedna grupa bez koje ovaj sistem ne bi mogao da funkcioniše: građani koji sve to nijemo posmatraju.
I tu dolazimo do ključnog pitanja.
Do kada će građani Republike Srpske ćutati?
Do kada će gledati kako im se Ustav gazi, a institucije pretvaraju u privatni servis jedne stranke?
Da li će i ovaj put slegnuti ramenima i reći „svi su isti“, ili će konačno kazniti političke prevarante koji ih godinama drže u zabludi?
Jer, nema te političke manipulacije koja može da opstane bez društvene apatije. Nema te neustavne vlasti koja može da traje ako joj građani okrenu leđa.
Priznanje bez kazne
SNSD je svojim postupcima praktično priznao da je Vlada Republike Srpske formirana protivno Ustavu. Ali umjesto ostavki, izvinjenja i odgovornosti, građanima se nudi nova prevara, upakovana u proceduru i formalnosti.
To više nije pitanje političkog neslaganja. To je pitanje elementarnog poštovanja pravnog poretka i građanske inteligencije.
Ako i ovaj put sve prođe bez reakcije, bez političke kazne i bez jasnog „ne“ na izborima, onda problem više neće biti samo u onima koji varaju – već i u onima koji pristaju da budu varani.
Jer vlast koja se održava na kršenju Ustava ne opstaje sama. Ona opstaje uz prećutnu saglasnost onih koji ćute.
A ćutanje, u ovom slučaju, postaje saučesništvo.
FOTO: Gerila
***
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
Čitaoci reporteri
Podjelite sa ostalim našim čitaocima ono što svakodnevno vidite, sa čime se susrećete, vaše utiske sa putovanja, neobične sutuacije kojima ste prisustvovali i zabilježili ih svojim foto-aparatom tokom ljetovanja, zimovanja, izleta... Pišite nam na našu email adresu:
