SAOBRAĆAJ U DOBOJU: Sjednice prolaze, trotoari ostaju blokirani, putevi propadaju

Održana je redovna sjednica Savjeta za bezbjednost saobraćaja Grada Doboj, razgovaralo se o strategiji, vertikalnoj i horizontalnoj signalizaciji, najavljene su aktivnosti „u narednom periodu“. Sve to na papiru zvuči uredno i ohrabrujuće. Samo što je stvarni život u Doboju mnogo grublji od službenih saopštenja. Ulice su zakrčene vozilima, trotoari uzurpirani, prolaz pješacima blokiran, a najviše ispaštaju majke sa djecom u kolicima, invalidi, stariji i djeca. Kad trotoar postane parking, grad više nije uređen prostor nego poligon bez reda.

Najveći problem nije to što nadležni govore o bezbjednosti saobraćaja, nego što građani godinama ne vide rezultat. Posebno zato što je Grad Doboj još 2021. javno razmatrao Strategiju bezbjednosti saobraćaja za period 2019–2028, uz najavu da dokument predviđa ulaganja od 770.000 KM i cilj da se broj poginulih smanji za 50 odsto. Zato je danas sasvim legitimno pitanje: šta je iz te strategije sprovedeno, ko je odgovarao za propuštene mjere i zašto se 2026. ponovo govori o „pokretanju aktivnosti“, kao da je sve na samom početku. 

Nepropisno parkiranje nije samo komunalni prekršaj, nego direktan udar na bezbjednost pješaka. Zakon zabranjuje parkiranje na obilježenom pješačkom prelazu i pet metara ispred njega, na uređenim zelenim površinama, te na trotoaru ako to nije izričito dopušteno znakom; čak i kada jeste dopušteno, mora ostati najmanje 1,6 metara prostora za kretanje pješaka. Isti zakon naglašava da su svi učesnici u saobraćaju dužni posebno voditi računa o djeci, invalidima, starim i nemoćnim licima, dok su jedinice lokalne samouprave nadležne da organizuju i regulišu saobraćaj i održavaju puteve i signalizaciju tako da saobraćaj bude bezbjedan i nesmetan. Drugim riječima, ovdje nije problem manjak propisa, nego manjak reda.

Posebna priča su kamioni i radne mašine koji izlaze na put sa gumama punim blata, nepokrivenim ili loše obezbijeđenim teretom, ostavljajući za sobom kamen, prljavštinu i dodatnu opasnost za sve učesnike u saobraćaju. Zakon izričito zabranjuje nanošenje blata na put sa savremenim kolovozom, a teret mora biti raspoređen, pričvršćen i pokriven tako da ne ugrožava bezbjednost, ne nanosi štetu putu i da se ne rasipa po kolovozu. Kada se to svakodnevno dešava, onda nije riječ o „slabosti sistema“, nego o izostanku kontrole i kažnjavanja. 

Ni priča o horizontalnoj signalizaciji više ne može da prođe na praznim formulacijama. Oznake na kolovozu ne smiju da nestanu poslije prve kiše, prvog kamiona ili nekoliko sati nakon iscrtavanja. Evropski standard EN 1436 traži da horizontalna signalizacija ima odgovarajuću vidljivost danju i noću, retrorefleksiju, boju i protukliznost. Tehničke specifikacije za dugotrajnije oznake predviđaju materijale poput hladno nanesenih sistema i termoplastike sa reflektujućim staklenim perlama, uz strogu pripremu podloge, kontrolu debljine nanosa i provjeru kvaliteta. Termoplastika, kada je pravilno ugrađena, uobičajeno traje godinama, a ne satima. Zato građani imaju puno pravo da pitaju: čime se farba, ko kontroliše radove i ko potpisuje prijem kada linije nestanu gotovo odmah.

A kad je riječ o parkingu, ni tu više nema prostora za glumu iznenađenja. I sami gradski materijali i medijski izvještaji posljednjih mjeseci pokazuju da se Doboj suočava sa ozbiljnim manjkom parking mjesta i da se tek sada najavljuje javna parking garaža sa suterenom, prizemljem i tri sprata. Dobro je što se o tome konačno govori, ali građanima ne treba nova najava nego rješenje. Grad u 21. vijeku ne može se braniti time da će možda jednog dana dobiti javnu garažu, dok danas vozila zauzimaju trotoare i pješačke koridore.

Najosjetljivija i najteža optužba koja se čuje među građanima jeste da se kazne i „pauk“ ne primjenjuju jednako na sve. Za takvu tvrdnju javnost zaslužuje precizne, mjesečne podatke: koliko je kazni napisano, koliko je vozila uklonjeno, sa kojih lokacija i po kojim kriterijumima. Dok tih podataka nema, sumnja u selektivnost neće nestati. A zakon mora ili važiti za sve, ili ne važi ni za koga.

Savjet za bezbjednost saobraćaja ne smije ostati samo još jedna fotografija sa sastanka i još jedno saopštenje o „aktivnostima u narednom periodu“. Doboju treba svakodnevna kontrola kritičnih tačaka, sankcionisanje izvođača koji blatom i teretom uništavaju puteve, ozbiljna obnova signalizacije po standardima, javno objavljeni rezultati kažnjavanja i konačno plansko rješenje parkinga. Ukratko, nadležni treba da urade ono što im građani već poručuju: da mrdnu iz fotelja i izađu na ulicu, jer se saobraćajni haos ne rješava iz sale za sastanke.

***

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.