Priča mlade majke iz Doboja: dvije godine borbe za dijagnozu i ljekarsku pažnju

Od bolova u grudima tokom trudnoće do uvreda i ignorisanja u urgentnom bloku – iskustvo mlade majke pokazuje koliko je teško biti shvaćen ozbiljno u zdravstvenom sistemu.

Prvi simptomi tokom trudnoće

Problemi za ovu mladu Dobojku (ime poznato redakciji) počeli su još u trudnoći 2024. godine. U osmom mjesecu suočila se sa bolovima u grudima, ubrzanim radom srca i jakim zamorom. Uprkos trudnoći, dobila je terapiju lijekom Byol, što joj je izazvalo dodatne tegobe i pad pulsa.

Nekoliko dana kasnije, hospitalizovana je zbog konstantnih bolova i trnjenja ruke. Nalazi su pokazali promjene na EKG-u, ali je ultrazvuk srca tada ocijenjen kao uredan.

Nakon poroda – simptomi ne prestaju

I poslije poroda problemi su se nastavili. U Panmediku je u novembru urađen UZV srca koji je pokazao mitralnu i trikuspidnu regurgitaciju 1–2+, bez kliničkog značaja, uz preporuku kontrole tek za godinu do dvije. Međutim, Andrea naglašava da su tegobe bile sve učestalije, ali da niko od ljekara u urgentnom bloku nije smatrao potrebnim da nalaz ponovi.

„Ako je UZV bio uredan tada, znači li to da mora biti uredan i cijelu narednu godinu? Nalaz iz novembra ne može tvrditi moje stanje u maju, dok ja dolazim sa jakim bolovima“, pita ona.

Dijagnoze i nesigurnost

Tokom više od deset posjeta različitim ordinacijama i odjeljenjima, smjenjivale su se dijagnoze: od ishemije srca, preko upale pluća, do tvrdnji da je sve „posljedica stresa“.

Na jednoj kontroli rečeno joj je da je „mlada“ i da „ne treba razmišljati o ozbiljnim srčanim bolestima“. U više navrata dobijala je i preporuku za psihijatrijski pregled. U jednom otpusnom pismu čak je stajalo da „negira bol na pokret“, iako je tvrdila suprotno.

Uvrede i poniženja

Ono što je dodatno otežalo situaciju, jesu uvredljivi komentari kojima je, kako kaže, više puta bila izložena. „Vi stalno imate iste tegobe, nemate ništa, treba vam psihijatar“, riječi su koje je zapamtila od jednog ljekara.

Jedna medicinska sestra, tvrdi, dobacila joj je i neprimjerene primjedbe na izgled i garderobu. „To nije samo medicinski propust, to je i poniženje pacijenta“, kaže Andrea.

Konačna dijagnoza tek nakon dvije godine

Tek u maju 2025. godine, kardiologinja dr Dinka Mehinagić u Zenici postavila je jasnu dijagnozu – subakutni perikarditis, vjerovatno u vezi sa ranijom upalom pluća. To je bio prvi put da je dobila detaljno objašnjenje i terapiju.

„Prvi put sam osjetila da me neko saslušao i ozbiljno shvatio. Sve prije toga bilo je lutanje između različitih mišljenja“, navodi naša sagovornica.

„Ne tražim posebne privilegije, već osnovno poštovanje i odgovornost u pristupu mom zdravlju. Kao mlada majka, prošla sam kroz nesigurnost i bol, a često su mi govorili da umišljam. Tek nakon dugog vremena dobila sam dijagnozu koja objašnjava moje stanje“, zaključuje Andrea.

Ova priča otvara ozbiljno pitanje funkcionisanja zdravstvenog sistema – koliko su pacijenti zaista saslušani, a koliko njihove tegobe olako pripisane stresu ili psihičkom stanju. Jedan uredan nalaz ne može biti opravdanje za ignorisanje novih simptoma. Povjerenje pacijenata u ljekare ne gradi se na riječima: „Mladi ste, nemate ništa.“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.