KOMENTAR: Ako je redovno čišćenje grada postalo spektakl, onda je problem mnogo veći nego što priznaju

U Doboju je, po svemu sudeći, postalo vijest ono što bi moralo biti svakodnevna obaveza. Pranje ulica, odvoz kabastog otpada, uklanjanje divljih deponija, uređenje zelenih površina i briga o javnom prostoru danas se predstavljaju kao veliko proljećno buđenje grada, kao da je riječ o istorijskom podvigu, a ne o poslu za koji postoje službe, ustanove, preduzeća, odjeljenja, direktori i budžet.

I tu se odmah nameće ključno pitanje: zašto se u 21. vijeku kao veliki iskorak predstavlja nešto što je osnovna, redovna i plaćena djelatnost gradskih službi?

Jer, ako je potrebno organizovati “veliku akciju” da bi grad bio čist, onda to samo po sebi govori da sistem nije radio kako treba. Ako danas svi izlaze na teren, peru, odvoze, sade i uklanjaju ono što je mjesecima ili godinama ostavljano da trune, smrdi i nagrđuje grad, onda građani imaju puno pravo da pitaju: ko je odgovoran što je Doboj uopšte doveden u takvo stanje?

• - Ko je bio nadležan dok su se gomilale divlje deponije?

• - Ko je kontrolisao komunalni red?

• - Ko je bio plaćen da vodi računa o čistoći grada tokom cijele godine, a ne samo sedam dana pred kamerama?

• - Ko će snositi odgovornost ako se poslije ove medijske akcije sve vrati na staro?

Nije problem u tome da se grad čisti. Naprotiv, to je dobro i potrebno. Problem je što se običan posao pokušava prodati kao vizija, a zakašnjela reakcija kao velika politika. Građani nisu dužni da aplaudiraju zato što će neko konačno raditi ono za šta je odavno zadužen i uredno plaćen.

Posebno je simptomatično što se u ovu akciju uvode i učenici završnih razreda, kojima se za svaku prikupljenu vreću smeća od 150 litara obećava 100 KM za ekskurziju. Naravno da će mladi reagovati pozitivno kada im se ponudi pomoć za putovanje, ali ostaje gorko pitanje: zar je normalno da djeca i maturanti popravljaju posljedice nerada odraslih i institucija? Zar je to model razvijanja svijesti o ekologiji – da učenici skupljaju ono što su nadležni godinama dopuštali da se taloži?

Još jednom: nije sporno da mladi učestvuju u uređenju sredine. To može biti korisno i vaspitno. Ali jeste sporno kada vlast pokušava da preko djece, škola i “zajedničkog duha” opere činjenicu da je grad očigledno zapušten i da se redovne komunalne obaveze nisu obavljale kako treba. Jer da jesu, ne bi danas čišćenje bilo glavna vijest.

Kada predstavnici nadležnih govore o uklanjanju oko 20 mapiranih divljih deponija, to ne zvuči kao pohvala sistemu. To zvuči kao priznanje njegovog poraza. Poštenije bi bilo da javno kažu koliko dugo te deponije postoje, ko je bio zadužen da ih spriječi, koliko je kazni izrečeno nesavjesnim građanima i zašto se do sada tolerisalo da grad postane prljav, zapušten i, kako mnogi građani s pravom kažu, smrdljiv.

Doboj ne treba kampanjsko uljepšavanje. Doboj treba red, kontinuitet i odgovornost. Treba grad koji se održava svaki dan, a ne grad koji se sedam dana glanca za fotografije i izjave. Treba sistem u kojem je čistoća standard, a ne promotivni događaj.

Zato ovo nije priča o “velikoj akciji”, nego o velikom pitanju koje visi nad gradom: ako je sada sve hitno, sve masovno i svečano, šta se radilo do juče?

Građani Doboja imaju pravo da to pitaju glasno. I još glasnije da traže odgovor. Jer grad nije prljav sam od sebe. I ne postaje smrdljiv slučajno. Iza toga uvijek stoji nečiji nerad, nečije ignorisanje problema i nečija odgovornost.

A kada se redovna obaveza pokušava predstaviti kao istorijski uspjeh, onda je jasno da nije problem samo u smeću na ulicama, nego i u načinu na koji se građanima prodaje priča da treba da budu zahvalni za minimum.

***

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.