DOBOJ: Toplana prelazi na biomasu i gas, ali građani prvo zaslužuju odgovore – ko je čekao da ugalj iz Stanara postane problem?

Predstavnici Razvojnog programa Ujedinjenih nacija, UNDP, predstavili su danas idejno rješenje za prelazak „Gradske toplane“ a.d. Doboj na nove energente – biomasu i prirodni gas.

Na prvi pogled, riječ je o ekološkom i energetskom projektu: modernizacija sistema daljinskog grijanja, smanjenje emisije štetnih gasova, manje zagađenja i čistiji vazduh za građane Doboja. Međutim, iza ove tehničke formulacije nalazi se mnogo ozbiljnije pitanje: da li Doboj ovaj posao pokreće na vrijeme ili tek sada pokušava da riješi problem za koji se znalo godinama?

Jer prelazak dobojske Toplane na nove energente nije samo priča o ekologiji. To je priča o tome hoće li Doboj za nekoliko godina imati stabilan sistem grijanja, po kojoj cijeni, iz kojih izvora i uz čiju odgovornost.

Doboj se decenijama grijao na ugalj iz Stanara

„Gradska toplana“ Doboj godinama je radila na lignit iz Stanara. Sistem je praktično vezan za taj energent, a gradska Strategija razvoja za period 2023–2029. jasno konstatuje da je dobojska Toplana prilagođena korištenju uglja iz Stanara, koji se doprema drumskim prevozom.

U istom dokumentu navedeno je da Toplana ima instaliranu snagu od 58 MW, dva kotla po 29 MW, da je trenutna nominalna iskorištenost kapaciteta oko 90 odsto i da je sistem optimizovan za temperature do minus pet stepeni. U uslovima nižih temperatura, prema ovom dokumentu, postoji mogućnost ozbiljnog opterećenja sistema, jer tehničke rezerve za veći broj potrošača i niže temperature praktično ne postoje.

Drugim riječima, gradski sistem grijanja nije sistem sa mnogo prostora za eksperimentisanje, odgađanje i improvizaciju. On već radi blizu svojih granica.

Problem nije od juče: EFT je još ranije najavio kraj isporuke lignita do 2028. godine

Dobojski info je još u februaru 2024. godine objavio informaciju da će EFT Rudnik i Termoelektrana Stanari isporučivati lignit dobojskoj Toplani do 2028. godine.

Razlog nije bio politički, već tehnološki i poslovni: EFT je naveo da se operativa preusmjerava na novi površinski kop Ostružnja, gdje je ugalj slabijeg kvaliteta, te da prestaje rad separacije na postojećem površinskom kopu Raškovac.

To je ključna rečenica za razumijevanje cijele priče. Nije problem samo da li u Stanarima ima uglja. Problem je da li ima uglja odgovarajućeg kvaliteta, granulacije i obrade koji dobojska Toplana može koristiti bez ozbiljne rekonstrukcije postrojenja.

Prema tada objavljenim podacima, Rudnik Stanari godišnje je Toplani isporučivao oko 40.000 tona uglja, dok je iz „Gradske toplane“ navedeno da je prosječna godišnja potrošnja oko 44.000 tona lignita.

Još važnije: iz EFT-a je tada navedeno da je dobojska Toplana od 2017. godine više puta obavještavana da je isporuka lignita planirana do 2028. godine.

Ako je to tačno, onda Doboj nije danas saznao da će ugalj iz Stanara postati problem. Doboj je, prema dostupnim informacijama, za taj problem znao godinama.

Šta se radilo od 2017. do 2026. godine?

To je pitanje koje se ne može zaobići.

Ako je Toplana od 2017. godine znala da isporuka uglja iz Stanara ima rok trajanja, javnost mora znati šta su od tada uradili Grad Doboj, rukovodstvo „Gradske toplane“, Nadzorni odbor i svi koji su imali obavezu da planiraju budućnost sistema daljinskog grijanja.

U februaru 2024. godine iz „Gradske toplane“ je javno navedeno da za sada nije u planu prelazak na druge vrste energenata. Danas, dvije godine kasnije, javnosti se predstavlja idejno rješenje za prelazak na biomasu i prirodni gas.

Zato se nameće logično pitanje: da li je ovo planski nastavak ranije pripremanog procesa ili zakašnjela reakcija na problem koji više nije moguće gurati pod tepih?

Biomasa i gas mogu biti rješenje, ali samo ako građani znaju cijenu, rokove i rizike

Prelazak na biomasu i prirodni gas može biti dobar pravac. Biomasa, ako se koristi kontrolisano, sa kvalitetnim gorivom, filterima i stabilnim lancem snabdijevanja, može smanjiti zavisnost od uglja. Prirodni gas može biti važan kao podrška sistemu, posebno u hladnim danima i vršnim opterećenjima.

Ali ovo nije projekat koji se smije predstaviti samo kroz lijepu formulaciju o „održivom razvoju“ i „zaštiti životne sredine“.

Građani Doboja moraju znati koliko će ovaj prelazak koštati, ko će ga platiti, da li će cijena grijanja rasti, odakle će se nabavljati biomasa, kada gas uopšte stiže do Doboja i šta se dešava ako gasifikacija bude kasnila.

Jer prirodni gas nije samo tehničko pitanje. On zavisi od magistralnog gasovoda, priključnih gasovoda, lokalne mreže, rokova, cijena i dobavljača. Ako jedan dio tog lanca zakasni, Doboj mora imati plan B.

Isto važi i za biomasu. Nije dovoljno reći „biomasa“. Treba reći da li se radi o sječki, peletu, drvnom otpadu ili nekom drugom obliku goriva. Treba reći ko će obezbijediti te količine, po kojoj cijeni, sa kakvim ugovorima i pod kakvom kontrolom kvaliteta.

Grad mora odgovoriti na jasna pitanja

Zbog svega navedenog, Dobojski info javno postavlja pitanja Gradu Doboju, „Gradskoj toplani“ a.d. Doboj i nadležnim službama:

1. ► Do koje godine je Doboj stvarno obezbijedio snabdijevanje ugljem iz Stanara – do 2028. ili duže?

2. ► Da li postoji važeći ugovor, protokol ili aneks sa EFT Rudnikom i Termoelektranom Stanari i da li će taj dokument biti dostupan javnosti?

3. ► Kada su Grad Doboj i „Gradska toplana“ prvi put zvanično obaviješteni da isporuka lignita iz Stanara neće moći trajati dugoročno?

4. ► Ako je obavještenje stiglo još 2017. godine, zašto se tek sada javnosti predstavlja idejno rješenje za prelazak na nove energente?

5. ► Zašto je 2024. godine iz Toplane navedeno da za sada nije u planu prelazak na druge vrste energenata?

6. ► Koliko će koštati prelazak Toplane na biomasu i prirodni gas?

7. ► Ko će finansirati projekat – Grad Doboj, „Gradska toplana“, Vlada Republike Srpske, kreditna sredstva, međunarodni donatori ili građani kroz cijenu grijanja?

8. ► Da li će prelazak na nove energente dovesti do povećanja cijene grijanja za domaćinstva i privredu?

9. ► Koji kapacitet će imati postrojenje na biomasu, a koji dio sistema će koristiti prirodni gas?

10. ► Šta ostaje od postojećih kotlova na ugalj i da li će oni služiti kao rezerva?

11. ► Odakle će se nabavljati biomasa i da li Doboj ima obezbijeđen dugoročan i stabilan lanac snabdijevanja?

12. ► Koje mjere zaštite vazduha su planirane – filteri, monitoring emisija i javno objavljivanje podataka?

13. ► Da li je urađena procjena uticaja na životnu sredinu i kada će građani imati uvid u dokumentaciju?

14. ► Kada se očekuje početak radova, kada probni rad, a kada potpuni prelazak na novi sistem?

15. ► Šta je plan ako gasovod, priključna mreža ili lokalna gasna infrastruktura ne budu završeni na vrijeme?

Ovo nisu politička pitanja. Ovo su pitanja od javnog interesa, jer se tiču hiljada korisnika daljinskog grijanja, kvaliteta vazduha, gradskog budžeta i buduće cijene grijanja.

Nema više prostora za opšte rečenice

Doboj je predugo živio u uvjerenju da će ugalj iz Stanara uvijek biti tu. Sada je jasno da taj model ima kraj.

Ako je rok 2028. godina, onda je 2026. godina krajnji trenutak za ozbiljan, brz i potpuno transparentan proces. Ako postoji drugi rok, duži od 2028. godine, Grad treba da ga javno pokaže dokumentom, a ne usmenim uvjeravanjem.

Građanima nije dovoljno reći da se radi o „modernizaciji“. Građani moraju znati da li će imati sigurno grijanje, koliko će ga plaćati i ko je odgovoran ako se pokaže da se kasnilo.

Prelazak na biomasu i prirodni gas može biti važan korak za Doboj. Ali samo pod jednim uslovom: da se vodi otvoreno, stručno i na vrijeme.

Sve drugo bilo bi ponavljanje stare prakse – da se veliki problemi priznaju tek onda kada dođu pred vrata.

***

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.