Republika Srpska u izbornoj godini ulazi u sve skuplji krug zaduživanja, dok se istovremeno najavljuju povećanja plata u javnom sektoru, dodatna sredstva za penzije i borački dodatak, kao i milionska ulaganja u pojedine lokalne zajednice. Kada se sve stavi na jedno mjesto, slika postaje mnogo jasnija: vlast se ubrzano zadužuje, a javni novac se u predizbornom periodu usmjerava prema grupama i sredinama koje imaju veliki politički i izborni značaj.
Prema javno dostupnim podacima, Republika Srpska je već 3. februara 2026. godine na aukciji trezorskih zapisa prikupila 26.527.500 KM, iako je planirani iznos bio 20 miliona KM. Dana 23. februara 2026. godine uslijedila je nova aukcija trezorskih zapisa, na kojoj je prikupljeno 75.049.661,28 KM, uz planirani iznos od 60 miliona KM. Početkom maja, kroz 82. emisiju obveznica, prikupljeno je 30.000.000 KM, a 26. maja 2026. godine, kroz 83. emisiju obveznica, još 58.429.000 KM. Već 1. juna 2026. godine Republika Srpska se ponovo zadužila trezorskim zapisima, ovaj put za 30.905.235,30 KM, iako je planirano 20 miliona KM.
Samo kroz navedene domaće emisije trezorskih zapisa i obveznica u ovoj godini prikupljeno je više od 220 miliona KM. Uz to, najavljena je i nova, 84. emisija obveznica Republike Srpske, sa ciljanim iznosom od 50 miliona KM i mogućnošću da konačan iznos bude povećan do 75 miliona KM. To više nije povremeno zaduživanje, nego ritam u kojem se novo zaduženje pojavljuje gotovo iz sedmice u sedmicu.
Poseban teret predstavljaju međunarodna zaduženja. Republika Srpska je krajem marta emitovala evroobveznice od 500 miliona evra, uz kamatnu stopu od 6,25 odsto i dospijeće 2031. godine. U maju je uslijedilo i novo zaduženje od 250 miliona evra, uz kamatnu stopu od 6,375 odsto i dospijeće 2033. godine. Samo ta dva izlaska na međunarodno tržište iznose 750 miliona evra, odnosno oko 1,47 milijardi KM.
Vlast će reći da je dio novca potreban za refinansiranje starih obaveza, održavanje budžetske likvidnosti i redovno funkcionisanje institucija. To je formalno objašnjenje. Međutim, u izbornoj godini pitanje više nije samo ekonomsko, nego i političko: ako se dugovi vraćaju novim dugovima, a istovremeno se najavljuju povećanja plata, penzija, boračkog dodatka i lokalni projekti, građani imaju pravo da pitaju da li se budžet koristi kao razvojni instrument ili kao predizborna kasa.
Upravo tu se uklapa najava povećanja plata u javnom sektoru. Prema objavljenim informacijama, oko 74.000 zaposlenih koji se finansiraju iz budžeta trebalo bi da dobije povećanje plata od 5 odsto, dok je za pojedine kategorije predviđeno i više. Istovremeno, Milorad Dodik je najavio da će u ovoj godini biti obezbijeđeno 500 miliona KM za povećanje plata i 200 miliona KM za penzije i borački dodatak.
Niko ne može osporiti da radnicima, penzionerima i boračkim kategorijama treba bolji standard. Plate i penzije u Republici Srpskoj za mnoge građane nisu dovoljne za normalan život. Problem nije u tome što se najavljuju veća primanja, nego u tajmingu, izvoru novca i političkom efektu takvih odluka. Kada se povećanja najavljuju baš u izbornoj godini, paralelno sa ubrzanim zaduživanjem, onda je potpuno legitimno postaviti pitanje da li je riječ o dugoročnoj ekonomskoj politici ili o kupovini naklonosti birača javnim novcem.
Doboj je u toj priči posebno osjetljiv primjer. Vlada Republike Srpske je krajem maja usvojila informaciju o finansiranju infrastrukturnih projekata u pet lokalnih zajednica, ukupne vrijednosti 20.220.429 KM. Od toga je za Doboj navedeno čak 17 miliona KM za započete i nove kapitalne infrastrukturne projekte.
Ulaganje u Doboj samo po sebi nije sporno. Naprotiv, gradu su potrebni putevi, komunalna infrastruktura, vodovod, kanalizacija, uređenje naselja, škole, sportski objekti i ozbiljni razvojni projekti. Sporno je to što javnosti nije ponuđen dovoljno jasan i detaljan spisak: koji se tačno projekti finansiraju, koliko svaki pojedinačno košta, ko će izvoditi radove, koji su rokovi, iz kojih sredstava se sve plaća i zašto se paket od 17 miliona KM pojavljuje baš sada.
Ove godine biće održani opšti izbori u Bosni i Hercegovini, zakazani za 4. oktobar 2026. godine, a izborni proces ulazi u novu fazu. Najavljene su nove tehnologije, uključujući biometrijsku identifikaciju birača i skeniranje glasačkih listića. Takve tehnologije mogu otežati stare oblike manipulacije na biračkom mjestu, ali ne mogu spriječiti ono što se dešava prije dana glasanja: političke pritiske, zavisnost od budžetskih davanja, selektivna ulaganja, javne projekte u pogodnom trenutku i predizborno predstavljanje javne potrošnje kao političkog uspjeha.
Zato se mora postaviti neprijatno, ali neophodno pitanje: ako se glas više ne može lako “popravljati” u zapisniku, da li se politička borba prebacuje na teren budžeta, plata, penzija, tendera i lokalnih projekata? Drugim riječima, da li se raspoloženje birača pokušava oblikovati prije izbora, novcem koji će građani poslije vraćati kroz kamate, obaveze i nova zaduženja?
To nije tvrdnja da je svaki projekat sporan. To nije tvrdnja da je svako povećanje plate ili penzije nezakonito. Ali jeste ozbiljno upozorenje da se u demokratskom društvu ovakvi potezi moraju gledati pod lupom. Kada vlast u istoj godini uzima stotine miliona maraka kroz domaće hartije od vrijednosti, zadužuje se stotinama miliona evra na međunarodnom tržištu i istovremeno najavljuje povećanja primanja najbrojnijim biračkim grupama, javnost ima pravo na potpunu transparentnost.
Građani Doboja i cijele Republike Srpske treba da znaju: koliko je Republika Srpska zaista zadužena u 2026. godini, koliko će koštati kamate, koji dugovi se vraćaju novim dugovima, koji projekti se finansiraju, zašto se novac dijeli baš sada i ko će sve to vraćati poslije izbora.
Najopasnija politika nije ona koja javno kaže da se zadužuje. Najopasnija je ona koja zaduženje predstavlja kao uspjeh, povećanja kao poklon, a vraćanje duga ostavlja radnicima, penzionerima, privrednicima i budućim generacijama. Ako se kreditima danas održava politički mir, sutra će isti taj mir neko morati da plati.
Republika Srpska ne može dugoročno živjeti od novih kredita, niti se povjerenje građana smije graditi predizbornim rasporedom miliona. Ako su ulaganja u Doboj i druge lokalne zajednice zaista razvojna, vlast treba odmah da objavi potpunu listu projekata, rokove, vrijednosti, izvore finansiranja i odgovorne izvođače. Ako su povećanja plata i penzija stvarna ekonomska politika, onda treba jasno reći iz kojih stabilnih prihoda se finansiraju.
Sve manje od toga ostavlja prostor za sumnju da se javni novac ne koristi samo za razvoj i bolji standard, nego i za očuvanje političke pozicije u izbornoj godini.
***
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
Čitaoci reporteri
Podjelite sa ostalim našim čitaocima ono što svakodnevno vidite, sa čime se susrećete, vaše utiske sa putovanja, neobične sutuacije kojima ste prisustvovali i zabilježili ih svojim foto-aparatom tokom ljetovanja, zimovanja, izleta... Pišite nam na našu email adresu:
