Vlada Republike Srpske usvojila je prijedlog rebalansa budžeta za 2026. godinu u iznosu od 8,525 milijardi KM. U prevodu, budžet se povećava za više od milijardu maraka u godini u kojoj se održavaju opšti izbori.
Na papiru, sve zvuči poznato i prihvatljivo: veće plate, veće penzije, jednokratna pomoć penzionerima, dodatna sredstva za borce, porodice, socijalnu zaštitu, lokalne projekte, Željeznice, aerodrome, zdravstvo, dječiju zaštitu i druge kategorije. Teško je biti protiv bilo čijeg povećanja primanja u vremenu kada cijene rastu, a životni standard građana godinama zaostaje za stvarnim troškovima života.
Ali pitanje nije da li radnici, penzioneri, borci, porodice i socijalno ugroženi zaslužuju više. Naravno da zaslužuju. Pravo pitanje je zašto se svega ovoga vlast sjetila baš sada, u izbornoj godini, i zašto se budžetska darežljivost poklapa sa sve većim zaduživanjem Republike Srpske.
Jer, ako novca ima, zašto ga nije bilo ranije? A ako novca nema, ko će platiti račun poslije izbora?
Republika Srpska se ove godine već ozbiljno zadužila. Samo kroz dva izlaska na međunarodno tržište kapitala riječ je o 750 miliona evra, uz kamate od 6,25 i 6,375 odsto. Kada se tome dodaju domaće obveznice i trezorski zapisi, dolazi se do iznosa od oko 1,74 milijarde KM novog zaduženja u 2026. godini, prema javno dostupnim podacima.
Istovremeno, sada se povećava i granica dugoročnog zaduženja. Dakle, vlast ne dijeli višak koji je nastao boljim upravljanjem, reformama, snažnijom privredom ili većom produktivnošću. Vlast u velikoj mjeri dijeli novac koji će vraćati građani — kroz buduće budžete, kamate, nove dugove, skuplji život i odložene obaveze.
Zato ovaj rebalans ima snažna obilježja predizbornog fiskalnog populizma. Formalno, to je budžetska odluka. Politički, to je mnogo više od toga: to je poruka biračima da će se pred izbore otvoriti javna kasa, pa makar se ona punila novim zaduženjem.
Najproblematičnije je to što se javni novac u ovakvim situacijama sve manje posmatra kao novac građana, a sve više kao alat vlasti za održavanje političke podrške. Plate, penzije i pomoći ne bi smjele biti predizborni poklon, nego rezultat stabilne ekonomske politike. Lokalni projekti ne bi smjeli zavisiti od izbornog kalendara, nego od stvarnih potreba građana. Socijalna davanja ne smiju biti zamjena za sistem, niti subvencije pokriće za decenije lošeg upravljanja javnim preduzećima.
Da li je ovo klasična kupovina birača? U pravnom smislu, takva tvrdnja traži konkretne dokaze i postupke nadležnih institucija. Ali u političkom smislu, obrazac je teško ignorisati: nekoliko mjeseci prije izbora povećavaju se primanja i davanja širokim kategorijama stanovništva, dok se istovremeno širi prostor za novo zaduženje.
Građanima treba reći pošteno: nema besplatnog predizbornog novca. Sve što se danas podijeli iz kredita, sutra dolazi na naplatu. I to ne strankama, ne ministrima, ne funkcionerima, nego građanima Republike Srpske.
Zato se ovaj rebalans ne može posmatrati samo kao ekonomski dokument. On je i politička poruka. A poruka je jasna: pred izbore se novac nalazi, poslije izbora se dugovi vraćaju.
***
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
Čitaoci reporteri
Podjelite sa ostalim našim čitaocima ono što svakodnevno vidite, sa čime se susrećete, vaše utiske sa putovanja, neobične sutuacije kojima ste prisustvovali i zabilježili ih svojim foto-aparatom tokom ljetovanja, zimovanja, izleta... Pišite nam na našu email adresu:
