Rekonstrukcija Centra za kulturu i obrazovanje u Doboju, objekta od suštinskog značaja za kulturni i obrazovni život grada, ponovo se odlaže – ovaj put uz optimističnu najavu da će radovi biti završeni „do kraja godine“, i to zahvaljujući finansijskoj podršci Razvojnog programa UN-a /UNDP/. I tu se nameće prvo, ali ključno pitanje: zašto do sada nije završena obnova?
Ako se objekat rekonstruiše „po fazama“ godinama, ako je „većina radova završena“, zašto Doboj još nema funkcionalan, savremen Centar za kulturu? Ko je odgovoran za višegodišnje odugovlačenje? Da li je riječ o lošem planiranju, nesposobnosti gradske uprave ili jednostavno – nedostatku političke volje?
Posebno zabrinjava činjenica da se završna faza ne pokreće sopstvenim sredstvima grada, već tek nakon novog sporazuma sa međunarodnim donatorom. Da li gradske vlasti zaista nisu u stanju da same finansiraju i završe rekonstrukciju jednog od najvažnijih javnih objekata? Ako je tako, kakvu poruku to šalje građanima?
Još jedno pitanje nameće se samo od sebe: da li su kultura i obrazovanje u Doboju manje važni od fudbala? Dok se za Centar za kulturu godinama traže „faze“ i „modeli finansiranja“, za fudbalski klub novac se, čini se, pronalazi bez problema. Milioni maraka se ulažu u fudbalski kolektiv, dok se istovremeno stotine hiljada maraka izdvajaju za igrače koji su češće povrijeđeni nego na terenu. Kako to da za kulturu nema para, a za fudbalski klub uvijek ima?
Građani imaju pravo da pitaju: kako je moguće da se novac za filmove, pozorište, koncerte i djecu traži od stranih organizacija, a novac za fudbal se iz budžeta dijeli bez ozbiljne javne rasprave? Zar Centar za kulturu ne koristi hiljadama građana, dok sportski klub služi uskom krugu ljudi i kratkoročnim političkim interesima?
Posebno ironično zvuči činjenica da se lokalna vlast rado poziva na patriotizam i samostalnost, dok se ključni projekti realizuju tek kada ih finansira međunarodna zajednica. Ako su, kako često tvrdi Milorad Dodik, domaće vlasti protiv „stranih plaćenika“, zašto bez tih istih stranaca ne mogu završiti ni obnovu Centra za kulturu? Da li je lokalna vlast u Doboju, u tom slučaju, zavisna od međunarodnih donacija više nego što je spremna da prizna?
Najavljena izgradnja nove fiskulturne sale pri Osnovnoj školi „Sveti Sava“ jeste pozitivna vijest, ali i ona otvara dodatna pitanja. Ako je postojeća sala godinama bila oštećena i van upotrebe, zašto se reaguje tek sada? Koliko je generacija učenika ostalo bez adekvatnih uslova zbog nečinjenja odgovornih?
Na kraju, ostaje utisak da se u Doboju prioriteti postavljaju naopako. Kultura i obrazovanje čekaju donatore i „bolja vremena“, dok se novac za fudbal troši odmah i bez zadrške. Građani imaju pravo da znaju ko je odgovoran za kašnjenja, ko donosi odluke o budžetskim prioritetima i zašto kultura uvijek dolazi na red posljednja.
Dok se ta pitanja ne dobiju jasne odgovore, svaka nova najava „završetka do kraja godine“ zvučaće kao još jedno obećanje bez garancije – i još jedan dokaz da su kultura i obrazovanje u ovom gradu sistematski zapostavljeni.
***
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
Čitaoci reporteri
Podjelite sa ostalim našim čitaocima ono što svakodnevno vidite, sa čime se susrećete, vaše utiske sa putovanja, neobične sutuacije kojima ste prisustvovali i zabilježili ih svojim foto-aparatom tokom ljetovanja, zimovanja, izleta... Pišite nam na našu email adresu:
