Kad gradonačelnik Boris Jerinić saopšti da je sa UNDP-om potpisan sporazum vrijedan oko 1,3 miliona KM za novu fiskulturnu salu Osnovne škole „Sveti Sava“ i nastavak obnove Centra za kulturu i obrazovanje, prvo pitanje nije da li je ta pomoć dobrodošla. Jeste. Prvo pitanje glasi: ko je dozvolio da Doboj 2026. dočeka u stanju da mu školsku salu ruše da bi pravili novu, a Centar za kulturu spašavaju uz pomoć međunarodnih partnera?
Odgovor nije nepoznat. Obren Petrović vodio je Doboj od 2002. do 2018. godine, a nakon njega grad je preuzeo Boris Jerinić, zvanično funkcioner SNSD-a. Međutim, ključna stvar je politički kontinuitet: struktura koja upravlja Dobojem nije se suštinski promijenila, već je kolektivno prešla iz SDS-a u SNSD, zadržavajući iste ljude, iste mehanizme i isti način upravljanja. Obren Petrović je potom postao i predsjednik Gradskog odbora SNSD-a u Doboju, dok u aktuelnom sazivu Skupštine grada SNSD ima 17 odbornika. To znači da ovdje nije riječ o kratkom mandatu, nesrećnom sticaju okolnosti ili vlasti koja nije stigla da uradi posao. Riječ je o dugom političkom kontinuitetu iste mreže moći, koja je imala i vrijeme i institucije i većinu da postavi drugačije prioritete.
Zato je potpuno legitimno pitati: zašto ta vlast nije ranije obnovila školsku i kulturnu infrastrukturu gradskim novcem? Kako to da za fiskulturne sale i Centar za kulturu treba donor, a za FK Slogu novca ima? Javno dostupni dokumenti pokazuju najmanje 9,7 miliona KM direktno označenih za FK Slogu ili dodijeljenih klubu kroz jasno imenovane budžetske stavke: 150.000 KM u 2019, 150.000 KM u 2021, 1 milion KM u 2023, 2 miliona KM u 2024, 4,4 miliona KM u rebalansu za 2025. i 2 miliona KM u budžetu za 2026. godinu. To je minimum koji se može sabrati bez nagađanja i bez ubacivanja drugih sportskih stavki ili novca raspoređivanog posebnim odlukama.
Još je porazniji odnos prioriteta u samim budžetima. U rebalansu za 2025. Grad Doboj predviđa 4,4 miliona KM za stavku „Podrška vrhunskom sportu – FK Sloga Doboj“, a u istoj grupi grantova svega po 10.000 KM za učešće u rekonstrukciji objekata kulture i za sanaciju i izgradnju školskih objekata. Dakle, problem nije u tome da para nema. Problem je u tome kome se daju, a ko se godinama ostavlja da čeka, propada i moli donatore da urade ono što je gradska vlast morala sama da uradi.
A kada već vlast u Republici Srpskoj i Milorad Dodik godinama gradi političku atmosferu u kojoj su protivnici, kritičari i nevladin sektor pogodni za etiketiranje, onda se nameće i pitanje dvostrukih aršina. Dodik je u martu 2025. javno poručio da će Srbi koji ostanu da rade u državnim institucijama biti proglašeni „izdajnicima“, a iste godine u Republici Srpskoj usvojen je i zakon o takozvanim „stranim agentima“ koji cilja organizacije finansirane iz inostranstva. Istovremeno, sama razvojna dokumenta Grada Doboja računaju na UNDP, Sidu, SDC, Caritas, KULT i druge međunarodne donatore, kao i na strane i domaće donatore za realizaciju više mjera i projekata.
Tu licemjerje postaje ogoljeno do kraja. Kada međunarodni novac obnavlja salu, kulturu, mjesne zajednice ili razvojne projekte, onda je to partnerstvo i napredak. Kada novac iz inostranstva dođe do kritičara vlasti, onda se potežu priče o agentima, plaćenicima i izdajnicima. A još je gore to što je sama Vlada Republike Srpske 2025. sklapala i ugovore sa američkim lobističkim firmama, plaćen javnim novcem. Drugim riječima: kad vlast plaća strance, to je patriotizam; kad drugi sarađuju sa strancima, to je izdaja.
Zato se ovdje ne postavlja pitanje da li su Boris Jerinić, Obren Petrović ili lokalna vlast formalno „strani plaćenici“ ili „izdajnici“. Za takvu ocjenu potrebni su dokazi, ali ono što je urađeno — i još više ono što nije — dovoljno jasno pokazuje suštinu. Ali se s punim pravom može postaviti drugo pitanje: ako godinama postoji novac za klub, za politički marketing moći, za budžetske prioritete po mjeri vlasti, za strane grantove kad njima trebaju i čak za strano lobiranje kad njima odgovara — ko je onda ovdje izdao javni interes?
Jer izdaja javnog interesa ne mora uvijek da nosi zastavu druge države. Dovoljno je da nosi potpis domaće vlasti koja je pustila da škole i kultura propadaju, a onda se slika kad stignu donatori da poprave ono što je ona sama zapustila.
***
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
Čitaoci reporteri
Podjelite sa ostalim našim čitaocima ono što svakodnevno vidite, sa čime se susrećete, vaše utiske sa putovanja, neobične sutuacije kojima ste prisustvovali i zabilježili ih svojim foto-aparatom tokom ljetovanja, zimovanja, izleta... Pišite nam na našu email adresu:
