Na primjeru odnosa čelnika Republike Srpske prema JZU Bolnica „Sveti apostol Luka“ u Doboju, koja je bukvalno pred zatvaranjem, još jednom se potvrđuje da su Doboj i građani regije Doboj deveta rupa na svirali Velikog Baje iz Laktaša.
Kad kažemo još jednom se vidi, mislimo na sve Dodikove prodaje magle Dobojlijama kojih je bilo u izobilju proteklih (izbornih) godine uz priču kako se velike investicije Vlade RS vrte ostvaruju u Doboju, kao što je gradnja autoputa Banjaluka – Johovac (12 km udaljenog od Doboja), izgradnja Termoelektrane u Stanarima (16 km udaljenim od Doboja, potom u tom selu formirana nova opština čime je pripadnost Doboju prestala). O fiskulturnoj dvorani i sličnim objektima, o čemu se rečeni Baja verbalno nadgornjavao s SDS-ovim čelnicima Doboja, da i ne govorimo!
A upravo je bila prilika da se vedeta i perjanica SNSD Republike Srpske, koji se za sve pita, pokaže fer i demantuje nevjerne Tome kako je upravo on Doboj prodao (SDS-ovcima koji šuruju s Bošnjacima u Sarajevu) i time očito preneo nadležnost ( s obzirom da Dobojem upravljaju sarajevske nove age preko novopečenih dobojskih knezova oličenih u Obrenu Petroviću i bulumenti oko njega.
Odnos Milorada Dodika prema srpskom narodu dobojskog kraja je u najmanju ruku ambivalentan u frojdovskom smislu ove riječi. Naime, opštepoznato je da se Veliki Baja u ratnom vremenu 1992-95. vrzmao oko Doboja sa svojim tovarima švercovanih deficitarnih roba i doživljavao od srpskih boraca na policijskim punktovima stresove koji su mogli da kod ovoga razviju „opravdanu“ patološku mržnju koje se Mile nije uspio osloboditi do danas.
Na drugoj strani su veliki dobojski šefovi u ratnom vremenu onako“roditeljski“ velikodušno opraštali Dodikov nestašluk u vidu kršenja vojnih i držrvnih propisa i odobravali prolaze njegovih kamiona prema Vučijoj planini. (Ovdje se treba podsjetiti jedne replike Borislava Paravca svojevremeno izrečene u Narodnoj skupštini RS koja doslovno glasi: “Mi (SDS-ovci) očekujemo da nam ovaj put godpodin Dodik oprosti jer smo i mi njemu opraštali za vrijeme rata“!...)
Da ne dužimo, kako u ratu, poslije prekršaja koje su mu Paravac i njegov nalogodavac (Pogađate o kome je riječ, zar ne?), tako i do dana današnjeg Dodik uvažava čelnike dobojske opštine ali narod mu nije po volji! Da nije tako, on bi prikupio nešto ljudskog dostojanstva iz onolikog ljudeskare i uvažio današnje potrebe zdravstvenih ustanova u Doboju kojima je kao hljeb nasušni neophodna finansijska injekcija kako bi preživjele.
Ovako, on svoju brigu za Doboj i Dobojlije, po principu: - Brigo moja pređi na drugoga! – sada prebacuje opštini, odnosno Gradu (jadna mu ova odrednica) čijim su čelnicima njegove produžene ruke u Doboju svaki put do sada prodavale lokalne izbore a SNSD je mogao glatko da pobijedi i za mjesto načelnika i za skupštinsku većinu i tako učini da lokalna vlast ima obavezu da brine i o zdravstvu Doboja.
Da je radio kako Bog zapovijeda, Dodik bi obesmislio politiku kao zamešateljstvo u kome on jedino i umije da se snalazi podržan od svojih snsd-OVACA i pušten da to sve radi kako radi od strane beskrvnih opozicionih sds-OVACA.
