U pravu su oponenti Milorada Dodika koji imaju bojazan da će istrajavanje do kraja na referendumu o Danu Republike Srpske donijeti SNSD-u prednost nad Savezom za promjene na predstojećim lokalnim izborima. Kolebanjem o nedvosmislenoj podršci referendumu kredibilitet kod birača gubi ponajviše Dragan Čavić a u istom smislu perjanicama svoje stranke potpetljava nogu i Mladen Bosić! U navedenom smislu bi najviše štete mogao imati, SDS-ov a, uz to, probošnjački, kandidat za gradonačelnika Doboja Obren Petrović koji još ćuti ali će se u danima pred nama morati javno deklarisati da li je za ili protiv referenduma!
Tokom priče o referendumu u Republici Srpskoj političari iz reda bošnjačkog naroda su u nekoliko navrata otvoreno pokušali da nađu alibi Bosiću, Ivaniću i Čaviću tvrdeći kako ovi ne bi bili za referendum da upravo ne dolaze lokalni izbori; naime, ukoliko bi Bosić, Ivanić i Čavić bili protiv referenduma, bio bi to jak razlog Dodiku da ih javno proglasi izdajnicima i potom odnese pobjedu na izborima. Čavić i Bosić su u svojim javnim nastupima uglavnom tvrdili isto pokazujući stalno zadršku prema saglasnosti koju su poslanici iz njihovih stranaka pokazali u narodnoj skupštini RS-a dok se samo Ivanić odvažio da demantuje bošnjačke dušebrižnike.
I kako se termin održavanja referenduma bliži, nervoza u redovima stranaka Saveza za promjene raste a nereagovanje iz međunarodne zajednice prema zvaničnicima iz RS dodatno potkopava nade onih koji bi da ušićare razvodnjavanjem svoje podrške vladajućoj većini u pitanjima vezanim za plebiscit građana o 9. januarau kao Danu RS.
Iz najnovijih reagovanja čelnika Saveza za promjene očito je da su se ovi preračunali kad su pristali da učestvuju u donošenju odluke o održavanju referenduma a dodatno su se uspaničili nakon usaglašavanja da se referendum održi 25. septembra, dakle, sedam dana prije održavanja lokalnih izbora. Jasno je, priznaju to ovi, manje ili više otvoreno, da su se utropali pošto ih je svojim „blefiranjem“ na to navukao Milorad Dodik.
No, da u navedenom smislu konkretno apostrofiramo Zdravka Krsmanovića, potpredsjednika NDP-a, koji je nedavno javno otkrio za jednu televiziju iz Federacije BiH kako su u Savezu za promjene računali da će zbog inicijative i upornog insistiranja na referendumu o Danu Republike Srpske, ceh platiti lider SNSD-a Milorad Dodik. Zapravo, računali su da će se aktiviranjem bonskih ovlaštenja Visokog predstavnika u BiH Dodik naći na tapetu i biti smijenjen s mjesta predsjednika Republike Srpske. Otuda su Bosić, Čavić i nešto umjereniji Ivanić, nastojali da, tokom postreferendumske odluke u Narodnoj skupštini Republike Srpske, koriste svaku priliku da umanje značaj održavanja referenduma, odnosno da izraze sumnju u čvrstu riješenost zvanične republičke vlasti da referendum provede, odnosno, prosto su, narodski rečeno, začikavali Milorada Dodika da istraje na održavanju referenduma kao da je to Dodikovo a ne krucijalno pitanje održanja Republike Srpske.
Posljednji gaf u navedenom smislu napravio je politički autsajder, a inače poznati „papak“ Adam Šukalo (Naime, tako i on sam sebe imenuje citirajući svoj nadimak u nekim javnim nastupima) jedini tvrdeći kako kolegijum Narodne skupštine RS nije donio izričitu odluku da više, tj. do referenduma, Skupština neće otvarati pitanje vezano za referendum pa ni o posljednjoj prijetećoj odluci Ustavnog suda koja izričito zabranjuje provođenje refereduma u Srpskoj.
Iz svega naprijed izloženog nije jednostavno predvidjeti kako će se ponašati na dan referenduma ljudi iz vrha stranaka Saveza za promjebne, posebno kad se imaju u vidu javna reagovanja Mirka Šarovića i Dragana Mektića kojima je preči rad u organima BiH od sudbine njihove otadžbine!
Šta na kraju reći, u vezi s referendumom, za čelnika dobojskog SDS-a, otvorenog probošnjaka Obrena Petrovića, aktuelnog i, nadamo se, odlazećeg dobojskog gradonačelnika?! Ovaj na čelu svoje „omladinske ekipe“ za sada neumorno „osvaja teren“ bilbordima i plakatima uz novčanu crkavicu onima od kojih očekuje sigurne glasove pokazujući na svom primjeru kako, uprkos idili koju kvari Dodik, Srbi i Bošnjaci „zajedno mogu sve“, prema smišljenom sloganu Srpske demokratske stranke. SDS-ovci u svom promotivnom materijalu nigdje ne pominju Srpsku kako to, na primjer, čini SNSD sloganom „Snaga Srpske“ ili Šešeljevi radikali sloganom „Srpska u sigurne ruke“.
Sada kad je održavanje referenduma izvjesno 25. septembra dobojski SDS ćuti i riječju i plakatama; naime nigdje ni slova o najvažnijem predstojećem događaju u Srpskoj. Njegovim perjanicama je, kako izgleda, najvažnija vlastita promocija i jedina briga da utole žeđ za vlašću još koju godinu. Da li će im se držanje u stilu Mektića i Šarovića ovdje isplatiti?!
Ostaje da uskoro vidimo kako će se ko ponašati u Srpskoj i u Doboju na sam dan referenduma, te da vidimo kome je referendum donio dodatne poene a kome ih oduzeo.
