Vrijeme je pokazalo da je ovo bio prvi korak ka formiranju duboke države. Da budem još precizniji, to je neprimjetan politički sloj, koji je težio i teži ka osvajanju svijeta. Danas vidimo ko to vlada planetom i ko nam to kroji sudbine.
Nešto slično imali smo i mi ovdje u Srpskoj, samo na mnogo manjem nivou, ali sa daleko težim posljedicama. Politička škola SNSD, ili kako se već zvala, nije ni bitno, iznjedrila nam je kadrove, koji su pošast za Republiku Srpsku. Nije ih teško prepoznati na javnim mjestima, jer za njih je lider političke partije važniji i od države. Njegova riječ za njih je ustav, on je za njih Bog. Kadrovi koji su prošli ovaj politički kurs danas ne razmišljaju svojim, već mozgom partijskog šefa.
A šta donosi duboka država?
Ona stvara gordost kod političara, posebno kod glavnog šefa, a to je vrlo opasno po sve nas. Gordost se manifestuje kad šef sebe poredi i izjednačava sa, na primjer, Trampom, Putinom ili nekim trećim, a mali diplomirani poslušnici sebe, u tim prilikama, vide jačim i od institucija. Gordost obično odvede u izolaciju, a onda dolazi do faze u kojoj se mišljenja i stavovi mijenjaju po nekoliko puta dnevno, sve zavisi od interesa.
Iz duboke države i gordosti rađaju se afere poput Viadukta, pa Serdarova, a treba li uopšte napominjati da je duboka država plodno tlo za pljačku javnih preduzeća. To opet dovodi do činjenice da tužilaštva ne rade svoj posao i ne provode istrage.
Onda dobijemo neefikasnu državu, koja je skupa, a građani plaćaju opstrukcije i nerad.
Kad nakon izvjesnog vremena čovjek odluči da analizira period iza nas, onda dođe do zaključka, da su iz te neke škole SNSD izašli kadrovi sposobni da vode politiku podjela, haosa, tenzija, iznošenja neistina, blaćenja neistomišljenika…
Sve ono što smo vidjeli u subotu u NS RS nije poraz Milorada Dodika. Poražene su institucije. Sudbina jednog građanina je očigledno važnija od svih nas. Poražni su oni naivci u Skupštini iz vladajuće koalicije.
Poniženi su borci, invalidi, porodice palih boraca, radnici, penzioneri, jednom riječju svi građani. Poražena je i ponižena Republika Srpska i to rukama vladajuće koalicije, istih onih koji su se lažno kleli u patriotizam. To znači da „republika šumska“ nije svojevremeno bila šala, već očigledno strategija.
Izjave novokomponovanog građanina date Federalnoj televiziji, prije dvije decenije, da treba ukinuti tročlano Predsjedništvo i da se u parlamentu bira jedan predsjednik. Da su sa Lagumdžijom dijelili zajedničko uvjerenje, da se prilikom ustavnih reformi o konstitutivnosti naroda vitalni nacionalni interes brani na nivou BiH, odnosno, Doma naroda BiH, te da se ne prave karikature i svađe na svim nivoima, jasno ukazuje da smo se sad vratili upravo na ovaj kolosijek stvaranja jake države BiH.
Patriote, da li je i ovo bila strategija, jer sad krupnim koracima hitamo ka ovim reformama?
Sve je jasno, građanin se povlači, ukidaju se sankcije, Srpska gubi nadležnosti, a konci se vuku iz „mrskog nam“ Vašingtona. Zbog svega ovog, apsurdno je i pomisliti da je bilo koja odluka NSRS, u subotu, donesena u interesu Srpske i njenih građana, uključujući i onu za izbor v.d. predsjednika. Odluke su očigledno donesene pod pritiskom iz SAD, a za šta je ekspresno stigla potvrda iz njihove ambasade. Na kraju i otvoreno pitanje za sve, da li je građanin, strateški, u subotu trasirao put ka nestanku Republike Srpske?
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
Čitaoci reporteri
Podjelite sa ostalim našim čitaocima ono što svakodnevno vidite, sa čime se susrećete, vaše utiske sa putovanja, neobične sutuacije kojima ste prisustvovali i zabilježili ih svojim foto-aparatom tokom ljetovanja, zimovanja, izleta... Pišite nam na našu email adresu:
