Banjaluka najavljuje prvu modernu javnu garažu kod TC “Zenit”, sa više od 500 parking mjesta, dok Doboj i dalje nema izgrađenu javnu garažu koja bi ozbiljno rasteretila saobraćaj u centru grada. Razlika je očigledna: jedan grad ulazi u fazu konkretnog infrastrukturnog rješenja, a Doboj se i dalje bori sa istim problemom koji građani svakodnevno vide na ulicama — premalo parkinga, previše automobila i sve češći saobraćajni pritisak.
Revizorski izvještaj Glavne službe za reviziju javnog sektora Republike Srpske ogolio je ono što Dobojlije svakodnevno vide na ulicama. Grad je 2024. godine imao 21.062 registrovana putnička motorna vozila, a na javnim parkiralištima na kojima se vrši naplata bilo je samo 1.954 parking-mjesta. To znači da vlast više ne može problem predstavljati kao subjektivni osjećaj građana ili “gužvu u špicu”. Brojevi pokazuju da Doboj ima ozbiljan infrastrukturni problem, a da javne garaže, kao najlogičnijeg rješenja za centar grada, i dalje nema.
Prema dostupnoj javnoj dokumentaciji, Doboj ima sistem naplate parkinga, parking-zone, odluke, pravilnike, javna parkirališta i najave novih rješenja. Ono što nema jeste izgrađena i operativna javna garaža. To je suština problema. Grad ne može godinama tretirati parking samo kao prostor za naplatu, a da istovremeno ne izgradi ozbiljan kapacitet koji će automobile skloniti sa ulica, trotoara i najopterećenijih gradskih zona.
U javnosti se sada pojavljuje najava da bi Doboj mogao dobiti garažu u okviru regulacionog plana za područje “Bivša bolnica Doboj”. Planirana je garaža sa suterenom, prizemljem i tri sprata. Međutim, građani Doboja imaju pravo da pitaju: da li je to konačno konkretan projekat ili još jedna stavka u planskoj dokumentaciji koja će godinama stajati bez stvarne gradnje?
Problem nije nastao juče. Doboj se nakon rata širio, broj automobila je rastao, centar grada je postajao sve opterećeniji, a javna garaža nije izgrađena. Trideset godina poslije rata, grad koji svakodnevno trpi pritisak vozila i manjka parking-prostora i dalje nema objekat koji bi trebalo da bude osnovna urbana infrastruktura u savremenom gradu.
Zato pitanje gradskim vlastima mora biti direktno: zašto Doboj ni poslije tri decenije nema javnu garažu? Zašto se godinama lakše donose odluke o zonama, naplati i cijenama parkinga nego odluke o kapitalnoj izgradnji? Koliko je novca u prethodnim godinama prikupljeno od parkinga i u šta je taj novac konkretno uložen? Da li je bilo ozbiljne analize gdje javna garaža treba da se gradi, koliki kapacitet treba da ima i kako će se finansirati?
Doboj ne može više živjeti od privremenih rješenja. Proširenje parking-zona i naplata otvorenih parking-mjesta ne rješavaju problem ako se broj vozila stalno povećava, a grad nema javnu garažu. Naplata parkinga bez izgradnje nove infrastrukture za građane izgleda kao sistem koji od problema pravi prihod, ali ne i rješenje.
Upravo zato gradska vlast treba javno da odgovori na nekoliko pitanja: gdje je tačna lokacija buduće javne garaže, koliki će biti kapacitet, kada će biti raspisan tender, koliko će projekat koštati, iz kojih sredstava će biti finansiran i kada građani mogu očekivati početak radova. Bez tih odgovora, priča o javnoj garaži ostaje samo obećanje.
Doboj ne traži luksuz, nego normalno urbano rješenje. Ako Banjaluka može planirati javnu garažu sa više od 500 mjesta, Doboj mora objasniti zašto ni do danas nema nijednu. Građanima više nisu dovoljna obrazloženja, najave i planske skice. Potreban je datum, lokacija, projekat, tender i odgovornost.
***
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
Čitaoci reporteri
Podjelite sa ostalim našim čitaocima ono što svakodnevno vidite, sa čime se susrećete, vaše utiske sa putovanja, neobične sutuacije kojima ste prisustvovali i zabilježili ih svojim foto-aparatom tokom ljetovanja, zimovanja, izleta... Pišite nam na našu email adresu:

